Sjedim ja jučer doma na kompu i dolazi mi dragi. Kao šta ćemo raditi (dva besposličara), idemo u grad. Zapravo je vrlo čudno da je on predložio odlazak do grada jer mladi gospodin kronično ne podnosi centar i naš odlazak tamo najčešće započinje mojim upornim nagovaranjem, nastavlja se njegovim popuštanjem, a završava svađom u gradu jer naravno, on je tamo prek kurca pa šta bi bio dobre volje. Kasnije sam otkrila i razlog – ide u Italiju na neki put, govori mi to „čak“ jedan dan ranije i zbog toga mi otkazuje jedan dogovor za sutra (to je zapravo danas), pa se valjda želi malo ulizati!
E sad, što mi radimo u gradu? Šećemo se i zujimo. Prije gotovo deset godina krenula sam u srednju školu i tada je započela moja saga s putovanjima preko cijelog grada. Tako je svaki dan moj tramvaj prolazio preko Trga barem dva puta (do škole i nazad) i nekako mi se taj centar uvukao pod kožu. Moram minimalno jednom mjesečno otići na Trg, prošetati Gornjim gradom, pojesti sladoled/kesten pire (ovisno o sezoni) u Vinceku, prošvrljati dućanima. To je jednostavno moj trip i bez toga ne mogu živjeti. Moj faks je nekako na drugoj strani tako da od centra ne vidim niti c dok do njega dođem. I baš zato prakticiram svako malo višesatni odlazak do centra.
Uglavnom prvo smo svratili do Importanne centra pogledati njemu šuze. Upozoravam cijenjeno čitateljstvo ovog bloga (točnije dame) da su totalno glupave ako išta kupuju tamo jer je roba ista kao u Konšćinskoj. Bila sam prije par dana tamo kupujući šos za jednu promociju (ne moju, shmrc), na nagovor jedne frendice koja je tvrdila da ću isti šos u Importanneu platiti 200tinjak kuna skuplje! U pravu je bila, mora se priznati. Iako vidjeh u Importanneu krasne stvarčice u Nebu - – kolekcija je bolja nego ikada (po mom upitnom ukusu). Da, prodavačice ne volimo! I to nije kao u Dubravi roba – btw. imaju u novoj kolekciji šos koji je 90% sličan šosu koji šivam kod šnajderice prema svojoj zamisli. A nađoh i prejebene cipele u Guliveru, za skromnih 1100 kuna (a već sam i ovako dužna kao Grčka – iako je njih navodno EU izvukla), tako da ubrzo sljedi pismo Djedu (kako god mu dali sufix – Božnjićnjak, Mraz).
Dalje produžismo do Trga. Mog voljenog! Pojeli smo kesten pire u Vinceku (ja bar, on je maznuo sladoled – ovaj put je opet probao moj kesten i za razliku od prošlog mjeseca izjavio je da je fino – prošli mjesec je konstatirao „da, ja to ne volim“). Šetali smo, moje oduševljenje zgradama u centru i prepunim izlozima se izmjenjivalo. Nađoh u Image Hadadu prekrasne broševe Elle Svaline Svilan – naime, njena dva anđela već imam doma na zidovima, a broš jednostavno moram imati! Odnosno rađe privjesak na svilenoj trakici!