9. turnir ove školske godine u O.Š. 'N.Hribara' Velika Gorica – 29. 11. 2005.
Već postaje redovnim da utorkom prije sekcije žurim do Daniela. Ovaj puta sam nosio izvještaj za Grad za sredstva po natječaju za borbu protiv štetnih ovisnosti. Stižemo taman na zadnji dan roka predaje. Sutra to Daniel nosi na odredište.
Slijedi malo zagrijavanje nešto ubrzanim korakom do Hribe gdje stižem taman prije školskoga zvona. Bijaše to na vrijeme. Tamo su već Lovro, Matija i dva Marka. Padaju pozdravi peticama i šaka o šaku. Danas smo u prizemlju u učionici prvog razreda.
Nakon pripremanja garnitura slijede slobodne prijateljske igre za zagrijavanje. Čekamo da još ponetko pristigne. I evo Štefeka. Rijetkost je da njega nema. Čujemo da je s njime do škole došao i Petar Jelušić, ali on ode na nogomet. Kako nas je petoro, da nebi uvijek jedan bio bez protivnika uključujem se i ja, ali van konkurencije. Svaki puta se trojici najuspješnijih dodjeljuju pisane potvrde sa žigom Go kluba 'Velika Gorica'. U tome smislu sam van konkurencije, pa me se ujedno i bez obzira na rezultate piše na dnu turnirske tablice, ali se rezultati samnom svima računaju za turnir.
Prvih pet kola je igrano svak sa svakim, a potom još dva po švicarskom sistemu. Atari-go su sve svoje partije igrali svi sa 4. internom i niže, a ostali međusobno go na 13x13 handicap po razlici u kategorijama podjeljenoj sa tri za broj prednosnih kamenčića.
Pogledajmo krajnji redoslijed.
1. Stjepan Švigir 22. kyu, 11 bodova i sos 47 2. Marko Grdenić 4. interna kategorija, 6 bodova i sos 44 3. Marko Pukanić 2. interna kategorija, 6 bodova i sos 42 4. Lovro Blagaić 25. kyu, 4 boda i sos 54 5. Matija Pukanić 3. interna kategorija, 4 boda i sos 43
i van konkurencije
6. Mladen Smud 3. dan, 11 bodova i sos 49
Nove kategorije: 3. interna kategorija: Marko Pukanić
Već na samom početku rada vidjelo se da će ovaj puta glavna zanimacija biti skoncentrirana oko Štefekovog soka. Pod voditeljstvom Lovre ta bi se boca sa sokom sakrivala, a Štefek bi je stalno tražio. Go je bio tu usput. Lovrin crv je danas bio nenadmašan. Kada krene Lovro kao da obnevidi i obnečuje. Uzalud upozorenja na radno ozračje.
Kako nas je bilo šestoro odigrali smo u pet kola svak sa svakim. Vrlo brzo je bilo vidljivo da Lovrin crv uspješno nosi slabe rezultate, ali je svakako uspješan cijelo vrijeme u oduzimanje bočice sa sokom Štefeku. U partiji samnom je Štefek imao više problema s tom bočicom nego s partijom protiv mene. Reklo bi se neregularni uvjeti, ali partiju je Štefek ipak dobio. Na kraju, to su ipak djeca željna igre. Jedino je primjedba moja, da je sve to ipak neprimjereno. I pored toga smo nekako napredovali i s igrom goa. Lovri su se priključivali i drugi. Pa, bilo nam je ipak zanimljivo, a Štefek bi skoro redovno pronalazio sok. Nije ga popio. Pa, zašto i bi? Tada više nebi bila ovakova skrivaljka zanimljiva.
Kolo prije kraja odlazi Marko Pukanić. Ide na nogomet. Mi igramo još jedno kolo. Štefek je bio najuspješniji. To ništa novo nije. Sakupio je skoro duplo bodova od prvoga pratitelja. Taj učenik četvrtoga razreda vrlo je živ, ali i bistar. Ima izvanredno zapažanje i zaključivanje, a osim toga dobro osjeća prostore. Mogao bi od njega biti vrlo dobar igrač goa, a možda i više. Štefek će sam odlučiti o tome.
U kategoriji je napredovao Marko Pukanić iako s partijom manje. Pokazao je rezultate po kojima se to moralo učiniti.
Tu smo i slijedeći utorak.
Izvjestio bi. Muradenu