Ovih dana intenzivno se bavim oplemenjivanjem svog životnog prostora. Što znači da guram ormare iz kuta u kut i obratno, ali 'uređenje interijera' ipak bolje zvuči. Ili spomenuto 'oplemenjivanje'.
"Vidim da si u poslu, pa ti ne bum smetala", uviđavno će moja frendica Marki, navirujući s praga, "samo mi posudi dvjesto kuna i idem!"
"Zanimljivog li prijedloga! A kako mi namjeravaš vratiti?", nisam mogla sakriti radoznalost.
"S kamatama. Od dobitka na kladionici!", samouvjereno će Marki, "dole Kod Iveka u toku je mega-turnir. U biljaru!"
I Marki će sigurno ispravno uložiti novac, jer o biljaru zna sve! Kako se to radi. Na zelenom stolu, gdje se često nalaze kugle, pa ih se onda nečim lupka tak' da se kotrljaju.
"No, dobro, nisam baš biljarski velemajstor, ali ne moram ni biti. Dovoljno je da unaprijed znam pobjednika!"
"Namješteno je?"
"Ma kakvi! Nema potrebe da se namješta. Kištra je sigurni pobjednik!", uvjerava me Marki.
"Kištra?!? Onaj kojem je na proslavi prve pričesti pala kištra pive na glavu???"
Ali usprkos tome, razvio se u kompleksnu osobnost koja uspješno njeguje različite poglede na svijet - jedno mu oko gleda ravno, a drugo gore-desno. Srećom, taj mu sitni nedostatak nimalo ne smeta u društvu - veoma je komunikativan i izvrsno se izražava. Svime, osim riječima, a najradije koristi slikovite geste i grimase. Koje su cijeloj škvadri jako dobro poznate, iako nitko ne razumije što mu znači to beljenje i mahanje rukama.
"Marki, kaj ti je? Ja ne bih dala Kištri ni da kozu čuva!"
"Iskreno, ni ja mu ne bih dala kozu. Ali, u biljaru rastura! Već godinama je prvak kvarta. I ziher je favorit međukvartovskog mega-turnira. A da stvar bude bolja, dojdeki su otvorili kladionicu na šanku. I nikome ne pada na pamet da uloži na Kištru. Osim meni. Ja znam znanje!"
Dostojanstveno sam podnijela rastanak od novčanice i nastavila se duhovno uzdizati u suradnji sa namještajem. Nakon nekog vremena, razočarana činjenicom što komoda tvrdoglavo odbija levitirati iznad vješalice za kapute, zaputila sam se u birtiju Kod Iveka. Da se malo relaksiram prizorima seksa - gledajući kako se oplođuju moje kune.
I zaista! Inače neartikulirani Kištra, za biljarskim je stolom djelovao veoma uvjerljivo. Bio je uvjerljivo najgori!
Uhvatila sam Marki za šiju, u trenutku kad se pokušala došuljati do izlaza, kamuflirana u žardinjeru s asparagusom.
"Ne znam kaj mu je danas", cijuknula je očajnički, "uvijek je bio pobjednik! Godinama!"
"Marki?! Gledaš me u oči i tvrdiš da je tip koji ne razlikuje lijevo i desno godinama zarađivao na biljaru?"
"Kaj bi zarađival? Nikad ne igraju za lovu."
"Nego? Za pokal, medalju, lentu?"
"Ma ne! Ko bi to kupoval? Igra se za titulu prvaka. Za slavu. Publika čestita i aplaudira pobjedniku, a on plaća svima cugu i ćevape."
"Zgodnog li natjecanja! Pobjednik ne samo da ne dobiva ništa, nego je na gubitku!"
"Kištra je častio i mjesecima poslije turnira, njemu trošak ne predstavlja problem, stari mu je suvlasnik u firmi Krade-Trade..."
"A tako! Sad mi je jasno. Nego, Marki, savjetujem ti da sačekaš pauzu i onda, suptilno i diskretno, koristeći svoj neodoljivi ženski i muški šarm, popričaš nasamo sa svakim natjecateljem. Objasni im što se u ovom kvartu očekuje od pobjednika i napomeni da naši dečki, koji su na svom terenu i daleko brojniji, duboko mrze iznevjerena očekivanja. Kad to obaviš, uloži još dvjesto, evo, na moje ime!"
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 30.11.2005. u 03:11 sati.