Marketing
Stope u pijesku
Krenuo je u potragu sa prvim zrakama Sunca. Znao je što traži, imao je jasnu viziju i čvrstu želju: imao je snage tražiti. Jedino nije znao koliko će provesti na putu, koliko će trebati dok ga sudbina ne donese do željenog mjesta. Kretao se danima, odmarao noćima, pitao razne putnike, razne mudrace, slušao savjete i davao odgovore, slijedio želje. Sebe je naoružao spokojem, mirom i željom. Više od toga mu nije ni trebalo. Hodao je mjesecima, godinama, nailazio na razna iskušenja, već mu se polako i vjera poljuljala, davno je izgubio optimizam kojeg je imao u početku. Više nije bio tako siguran što želi i što traži, kako to uopće izgleda. Znao je samo jedno: želio je doći kući. Prekinuo je svoju potragu, krenuo najkraćim putem kući. Na povratku došao je do obale mora. Divna pješčana plaža sa smaragdnim morem nagnala ga je da se malo odmori, da sjedne, da počine. Probudilo ga je isto ono sunce kojeg ga je probudilo i prvog dana njegove potrage. Sunce je bilo iste boje, iste topline koja mu je milovala obraze. Sve je bilo isto, a on je bio tako daleko od svog doma. Ili je to možda bio samo privid. Što je zapravo dom: mjesto gdje smo rođeni gdje smo proživjeli mnogo godina ili je dom mjesto gdje se i u kojem se osjećamo nesputani i sigurni. Čežnja ga je vukla kući, a more ga je nagovaralo da ostane. Pogledao je Sunce jer je ono jedino znalo odgovor. Poslušao je njegove zrake i krenuo novim putem. Bio je siguran: nije bio bitan dom: bitno je kretati se: ići dalje, učiti nove stvari, kreirati nove spoznaje, ne stajati na mjestu. Život nikoga ne čeka, život gazi. Jedini način da ne budemo zgaženi je da idemo istom brzinom kao i sunce, kao i život, da ne stanemo nego da se krećemo. Uvijek, pa makar i vrlo polagano.
Mokri pijesak je poprimio oblik njegove noge, prva stopa je ugažena, mnoge još slijede…
Post je objavljen 30.11.2005. u 01:55 sati.