Život je providan i otvoren, samo ga treba iskreno, otvorenih čula i uma promatrati. On ne krije ništa. Tako, na primjer, svi koristimo izraz "medeni mjesec" za vrijeme neposredno nakon svadbe koje provode muškarac i žena u zajedničkom životu. Da li je to slučajna kvalifikacija? Medeni mjesec je period, kao med prijašnjih doživljaja u novim partnerskim odnosima. Da li prođe medeni mjesec ili prođu medeni odnosi? Kuda i zašto odu? Ne vjerujem da se većina ljudi zamisli nad ovim pitanjem. Interesira nas više sve drugo. I kakav je prijatelj kupio auto, i šta je rekla ova estradna zvijezda onoj, ko je koga ubio i zašto su "naši" izgubili od "njihovih". Skoro niko da se zagleda u tamne odaje svoje intimnosti, svoje akcije i reakcije, da se upita kuda plovi "moj brod". Zašto je prošao moj medeni mjesec? Da li sam ja gospodar svojih izbora ili žrtva nevidljivih neprijateljskih sila? Kada bi se često i uporno tako pitali i posvećivali pažnju odnosima koje gradimo sa svetom možda bismo mnogo češće nailazili na zadovoljavajuće odgovore. Ali, mi kao da nemamo vremena. Srljamo iz odnosa u odnos sve u nadi da ćemo konačno naći "ono pravo", trajno zadovoljstvo i vječno nepomućeni mir. Nije bitno što življenje po stilu "ožeži pa bježi" ne donosi očekivane rezultate, ni ne pokušavamo da se zagledamo malo dublje u svoju motivaciju. Naporno je tako živjeti. Ništa više ne troši energiju našeg bića kao što to čine pogrešna uvjerenja ili zablude. Čak i zablude ravnopravno cvjetaju sa svim drugim vidovima života. Od nas ovisi kakve ćemo mirise i ukuse života kušati.
Post je objavljen 30.11.2005. u 10:10 sati.