Ti si tu... a ipak te nema..
Znam da si mi blizu... a opet tako daleko..
Među nama nema prepreka, ali mi se put do tebe čini nemogućim... neostvarivim..
Kao da nas dijeli cijeli svijet, a zapravo nas dijeli samo par koraka...
Možda je to samo moja mašta, ali imam osjećaj da mi svaki tvoj pogled pokušava reći da te imam, da si moj i da nas ništa ne zaustavlja da pokušamo... samo pokušamo...
Ali, očito nisam toliko hrabra kao što sam mislila, promijenila sam se...
Zapravo, promijenili su me...
Jer... s tobom je drukčije... ti si drukčiji..
I, koliko god bili blizu, zauvijek ćemo ostati daleko.. predaleko...
I, ti nikad nećeš znati da me imaš, da sam tvoja i dušom i tijelom...
Ti si dobio ono što mnogi ne bi ni Bogu dali...
Ti si zaslužan za svaki otkucaj mog srca i za svaki drhtaj mog tijela..
Ili... možda nisi zaslužan, nego kriv za to.
Svejedno.
Jer... bila sam nedodirljiva, a sad mi se našao netko ravan...
...netko toliko drukčiji od ostalih... a toliko sličan meni...
I, iako možda nikad neću saznati okus tvojih usana i osjećaj tvog tijela privijenog uz svoje,
bit ću zadovoljna spoznajom da znam nekog toliko posebnog... toliko jedinstvenog...
..da znam tebe..
-ovo su neke moje brije, ne znam zašto ih uopće objavljujem, možda su previše privatne, ali uostalom osoba kojoj je to namijenjeno neće to pročitat, a i da pročita neće shvatit da se radi o njemu... pa... eto... life goes on.. =)
-e, da, budući da je ovo drugi post u istom danu, nemojte si zabrijat da će tako inače bit, to me sad još drži jer mi je sve to novo... anyway, kizzez from me... =)
Post je objavljen 29.11.2005. u 22:22 sati.