Onaj osjećaj, kad pada kiša ,kad njega nema , sve je tako ne znam…… onaj nedefiniran osjećaj, osjećaj bez osjećaja… Ni sama ne znam što bi to trebalo točno značit, al tako se nekako osjećam, baš u skladu s vremenom. Obožavam kad pada kiša..taj zvuk kapljica na krovu, cesti…lokvice u koju svako toliko upadnem ne obraćajući pažnju….sve je tako tužno, hladno, tamno i monotono….ne znam zašto volim kišu, pa ne osjećam se uvijek tako….kako je to čudno da vrijeme toliko utječe na nas… bez obzira što volim kišu ipak mi je najdraže doba proljeće… sve je onako zeleno, žuto, crveno…..ma šareno…. nije ni prevruće a ni prehladno, sunčeko se tamo gore najčešće smješka a i naravno moj rođendan je tada :))….joj kako ja volim svoj rođendan….pa mislim da mi je vidjet osobu koja ne voli!?...kako mi je drago da sam najmlađa u razredu…to znači da će moj rođendan biti zadnji kojeg ćemo slavit skupa,dok smo još u srednjoj ..i zato mora biti poseban….ali ima još do tada i moram smislit nešto pametno…..ima još jedna dobra vijest, napokon sam našla temu za maturu, samo mi još profa treba prihvatit...
"A ,B ,C ,D baš su lude godine......dođe mi da kaže nikog ne volim, da me puste da se malo odmorim....."hehhehe...evo to svira na radiju,ne mogu vjerovat ,kao naručena....a nisam ju čula 100 godina...
čudno kako mi se raspoloženje mijenja…..krenem sa tim kako sam zbedirana i onda završim na rođendanu i maturalnoj radnji i bubama u glavi i odjednom sam sva happy… no i taj osjećaj sad prolazi i opet vraća se onaj nedefiniran…..bože kako sam čudna…. bube su u glavi to su godine, bube su u glavi stotine, bube su u glavi proći će i to.....
evo vam par fotkica koje sam našla na netu .....pa uživajte ....
Post je objavljen 29.11.2005. u 21:05 sati.