Egzorcizam Emilly Rose jedan je od filmova koji ovih dana igraju u našim kinima. Nije osobito medijski promoviran, pa među gledateljstvom uglavnom prolazi nekako nezapaženo. Riječ je o prosječnom redateljskom uratku, prilično dobre glume i manjkavog scenarija, što možda i nije mana jer je riječ o adaptaciji knjige pisane prema istinitom događaju vrlo nesvakidašnje tematike sa otvorenim zaključkom. Film, iako pojam egzorcizma u naslovu sugerira tako, nema prevelike sličnosti, izuzev teme, sa poznatim "Egzorcistom", svojevrsnim klasikom kojeg je pogledao svaki ljubitelj sedme umjetnosti.
Priča ovog djelca govori o suđenju katoličkom svećeniku negdje u zabiti srednjeg zapada u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je bio optužen za ubojstvo iz nemara. Kroz to se suđenje retrospektivno pripovijeda slučaj djevojke Emilly Rose, koja je umrla od iscrpljenosti, a koja je pak bila plod ili psihičke bolesti ili demonskog opsjednuća. Uza sve argumente i mišljenja koja sudionici priče u filmu iznose, ovaj film daje zaključiti da je spomenuta djevojka umrla od iscrpljenosti uzrokovane opsjednućem; demonskim opsjednućem.
Posebno intrigantna tema vezana uz ovaj film je činjenica da je sniman prema istinitom događaju, što je na kraju filma i navedeno. Imena, vrijeme i mjesto radnje u ovoj su ekranizaciji, naravno, promijenjeni. Riječ je o filmskom opisu događaja koji je početkom sedamdesetih godina minuog stoljeća potresao njemačku javnost, kada je od iscrpljenosti preminula djevojka Annelise Mischell, nad kojom je bio vršen obred egzorcizma od strane zakonitih crkvenih vlasti, prema točno preciziranom postupku i obredu. O tom sučaju je kasnije napisana i knjiga, koja je dostupna i na hrvatkom jeziku. Iako je taj slučaj, kako smo spomenuli, potresao njemačku javnost, ostao je svojevrsni misterij, a naša ga domaća javnost nije mogla upoznati sve do najnovijeg vremena, radi poznatih društvenih (ne)prilika u kojima smo živjeli u propaloj zajedničkoj nam državi, u kojoj su bile cenzurirane sve vijesti koje su imale religijski sadržaj.
Spomenuti je slučaj izazvao niz polemika te potaknuo neka stara pitanja, koja su u suvremeno doba, slijedom modernog načina mišljenja i života, nekako ostala po strani, počela biti smatrana zastarjelima, nazadnima, pitanjima koja čak graniče sa bajkama. Ključno pitanje u tom kontekstu je, naravno, pitanje opsjednutosti demonima, a samim time i pitanje opstojnosti demona. Opstojnost demona zasvjedočena nam je ne samo u kršćanskim kanonskim spisima, već i u izvankršćanskim religijama. Tijekom povijesti je pitanje opsjednuća često bilo poistovjećivano sa simptomima psihičkih bolesti, ali je nesumnjivo, kako to slučajevi u najnovijoj povijesti pokazuju, da se pitanje stvarnog opsjednuća ne može isključiti niti zanemariti.
Egzorcizam je molitveni obred kojim se zaziva Boga da snagom svojega svetog Duha u ime Isusa Krista istjera zloduha, demona, vraga iz osobe za koju se vjeruje da je opsjednuta nadprirodnim silama. Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine, tj. kodeks crkvenih zakona, donosi propise o utvrđivanju opsjednutosti prije nego se pristupi samom obredu. Za taj je obred potrebno prikupiti dokaze i svjedočanstva, dozvolu opsjednutog da se nad njim/njom izvrši obred, te dozvola mjesnog biskupa. Načelno obred može izvršiti svaki valjano zaređeni svećenik, ali je to pravo u praksi pridržano za to od biskupa posebno određenim klericima. Taj je obred poznat još od biblijskih vremena; u samim je evanđeoskim tekstovima zasvjedočeno Isusovo nastupanja kao istjerivača demona - egzorcista. Rana je Crkva imala službu egzorcista, ali ne samo u izvanrednim slučajevima opsjednuća, već prilikom svakog slavljenja sakramenta krštenja i potvrde, kada se pristupnika sakramentu pitalo da se odrekne vraga. Ostatke tog tzv. malog egzorcizma nalazimo i danas u istim obredima kada se pristupnike, odnosno njihove roditelje i kumove u njihovo ime, pita da se odreknu vraga.
Obrednik o egzorcizmu u uvodnim napomenama opisuje simptome opsjednutosti te daje upute za sam obred. Ključno je psihičku bolest ne smatrati opsjednutošću. Opsjednuta je osoba, za razliku od psihički bolesne, u lucidnim trenicima svjesna svoje opsjednutosti. U trenucima iskazivanja opsjednutosti radikalno mijenja ponašanje, ton, boju, frekvenciju i visinu glasa, sadržaj govora, boju lica koje poprima grimase, osoba se često grči, mišići doživljavaju privremenu atrofiju, naglo raste krvni tlak i broj otkucaja srca u jedinici vremena, šire se očne zjenice. Opsjednuta osoba u tim trenucima ne podnosi posvećene predmete; križ, posvećenu vodu i sol, ikone i ostale posvećene slike, ne podnosi navještaj Svetog Pisma, molitve Bogu, Bogorodici, anđelima i svecima, opsjenuta osoba govori jezicima koje inače ne poznaje, zna tajne koje joj nikada nisu i ne bi bile povjerene, intimne podatke o drugim osobama, huli na Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i sl. U spomenutom je filmu ovaj fenomen prilično vjerno prikazan.
Utjecaju Zloga svi smo podložni, ali koketiranje sa magijom, bijelom ili crnom, bavljenje spritizmom, zazivanje mrtvih, gatanje, bavljenje urocima, misterijski kultovi i sotonizam plodno su tlo da se osoba nađe u prilici da zlodusi, vjerovali mi u njih ili ne, utječu na naše živote u tolikoj mjeri da se može govoriti o opsjednuću. Pojave i interes vezane uz magiju u našem su društvu zadnjih desetljeća uzele maha do neslućenih razmjera. S druge strane, slučajnosti i nesreće u našim životima, psihičke bolesti, depresije ili demotiviranost, prirodne fenomene ili vlastite poslovne, stručne ili emocionalne neuspjehe ne treba okalo pripisivati zlodusima, već svojim vlastitim slabostima, grijesima, jednostavno; autonomiji svijeta.
Obred egzorcizma je sastavljen od molitvi, čitanja biblijskih tekstova i zaklinjanja demona da napusti opsjednutog u ime Kristovo. Obred se ponavlja dok demon ne napusti osobu. Novi Rimski obrednik za egzorcizam više ne pretpostavlja da se demona pita za njegovo ime. Važno je ne odgovarati na pitanja koja demon iz opsjednute osobe postavlja prisutnima, niti padati na njegove provokacije, ne reagirati burno na njegova nedjela niti uzvraćati na uvrede, već s vjerom u Isusa Krista i Njegovog Duha ustrajati u borbi protiv Zloga.
Stoga je film «Egzorcizam Emilly Rose», usprkos svojim manama, dobra prilika da se ljudi današnjice, i na takav način, osvjedoče o snazi Zloga koji je u najnovije vrijeme većinu nas uvjerio kako zapravo ne postoji. Najbolje oružje za borbu protiv demona daje nam sv. Petar potičući nas, među ostalim, u svojoj poslanici: "Oprite mu se čvrsti u vjeri!"
[Q]Pitanje blogerima: Vjerujete li u postojanje demona/sotone kao osobnih natprirodnih sila i mogućnost da opsjednu čovjeka?[/Q]
Post je objavljen 29.11.2005. u 20:53 sati.