Ti mali čovječe velikog srca, zmajeva kandžo što vječnu ranu ližeš. Ne budi sjetan što su ti polomili čaklje i izudarali tvoje brončano tijelo."Oprosti im jer ne znaju što čine". Bezgranična je ponekad ljudska bezosjećajnost i zatucanost. Ne boj se Lee, od večeras će te čuvati crne Vrane i iskopat će oči svakom tko ti bol nanese. Kao znak dobre volje poklanjam ti ovu malu priču.
ŠIROKI LEE
Deveti je misec brzo će početi nastava, tribalo bi po tene. Na starim tenama viri prst, ako malo agresivnije gazim dobiva se dojam da mi je noga rasadnik mladoga krumpira. Svi su nosili Nike i meni bi bilo drago da ih imam iako mi se u dubini mene nisu sviđale. Bile su nekako sjebane u đonu, ima san osjećaj da su nam Ameri namjerno uvalili tu licencu misleć da niko nije vidio prave Nike. Ali evo im ga za to, bilo je Ćaća u Njemačkoj koji su svaki Božić, Uskrs, Gospojinu donosili nove Nike svojoj dici i to made in U.S.A. Većinom su te Nike bile male ali svi su dobro znali bajku o Pepeljugi. Ima u Lištici Borovo, ali nije fora, triba otić u Mostar u Borovo, donit tene ko kakav trofej, prezentirat ga komšiluku s naglaskom na to, kako i odakle je donešen, iako se isti takav trofej mogao kupiti u Lištici. I tako su Mirko i njegov Ćaća, koji nije radio u Njemačkoj, sjeli u bijelog Kadetta proizvodnje 12. misec 1979, motor 12-ka 45kwh. i lagano pravac Lištica, jok Mostar, za Ćaćin pojam do doli je bilo puno okuka. U autu je vladala čudna tišina, Mirko nije bio za konverzaciju, u njemu se lomilo, Nike ili neke druge tene. «Uglavnom šupci i štreberi nose Nike, fino im stoje i ja bi tio ali opet nešto mi neda, šta mi to ne da, neam pojma». Stari je žurio nizastranu. «Opet moje prisilne misli i slike, vidim šupke i štrebere kako gaze u Nikama. Nike su dozvoljavale poseban hod, hod koji je zavodio, razotkrivao površinske i dubinske nagone, nekako čarobno je izgledao onaj tko ih je nosio pa makar bio najveća pizda u školi, cijena mu je sa Nikama odmah skakala a pogotovo ako ih je Ćaća donio iz Njemačke». Mirko je osjetio da se vrte, jedan krug, drugi krug, treći pa četvrti, sljedeći krug ga je povezao sa realnošću i vidio je da su se parkirali ispod zgrade kina. Stari ga je vukao u Borovo a Mirku su Nike odjednom pale u drugi plan. U daljini je blještao novi plakat, konture lika na plakatu su zbog udaljenosti bile rasplinute, ali nekako poznate i puno puta viđene, zamišljane, sanjane. Mirko nije htio nosit naočale preko socijalnog iako je imao na sistematskom dioptriju -1, jer s naočalama je bio isti kao onaj matematičar sa Brojki i slova. «Stari to je Bruce Lee, nema veze što je mutno, sve vidim». Stari je malo popizdio i onako u bijesu krenuo prema Borovu , Mirko je trčkarao za njim i pokušavao nešto reći ali zaostajao bi uvijek jedan korak iza njega. «Dobar dan, Borovo imate li Nike. Sad su me i Conversice mamile ali Nike su u podsvijesti ispočetka projicirale onaj zavodnički hod i 10 kila karaktera koji se dobije čim se Nike obuju. Mačak u čizmama. Možda to ima neke veze, možda ću u Nikama bili bolji na tjelesnom. Možda ću iz Hrvatskog ili iz Biologije dobit bolju ocjenu, ali opet, opet mi nešto ne da da ih kupim, ne mogu, ne znam šta mi je ali Nike neće na moju nogu». Stari ga je natjeravao da ih proba, ali džaba, Mirko nije htio. Stari je bio toliko ljut da je izletio iz Borova i krenuo prema zgradi Komiteta, a Mirko je za njim skakutao radujući se što će vidjeti plakat iz blizine. Stari je uletio u predvorje kina i tek tamo ga je obuzeo neki mir, a Mirko se poigravao i koračao u korak s njim, lijeva, desna, lijeva, desna.
Ia, Ia, ua, ćipuku, ćipuku, aaa s plakata je dozivao glas, lanci na čakljama se pucketali, On je oblizivao svoju vječni ranu i lomio pedeset protivnika. Stari i Mirko su stali kao pred kakvom svetom slikom i čitali «Kino predstava u Kinu Borak, projekcija za djecu i roditelje u 12 sati». Mirko je poskočio i pogledao sat na Ćaćinoj ruci, bilo je 11.58h, taman da kupe karte, kokice im i ne trebaju. «Ali onda nema Nika sine, jer novaca imamo samo za tene». Nema veze što nema kokica i Nika, Mirko je zadovoljno ušao u kino i odjednom postao dobar i primjeran dječak, maštajući kako će popodne u svojoj ulici prijateljima pokazivati najnovije poteze. Nakon projekcije filma s osmjehom je otišao do Borova i obuo nove novcijate, duboke ŠANGAJKE i nimalo ga nije zbunjivala tamnoputa kovrčava djevojčica, koja je preko puta isprobavala Nike. (tc)
Post je objavljen 29.11.2005. u 18:36 sati.