Marketing
Koji je smisao svega toga ...
Nikad nisam shvaćao neke ljude. Oni koji još idu u školu, a i oni koji ne idu mogu se prisjetiti da je svaki razred imao barem jednu takvu osobu, ako ne i više. Govorim o sebičnim ljudima, ljudima koji nisu spremni pomoći. Znate ono, pod testom ili kad treba posuditi bilježnicu, uvijek znaš od koga NEĆEŠ tražiti jer ju NE BI ni dobio osim, naravno, pogleda u stilu "tko si ti da ja tebi dam nešto svoje" i klasičnog izvlačenja - pa treba meni i sl. Nevezano uz školu, takvih osoba ima uvijek, u svakom poglavlju života. Mene zanima što pokreće te ljude ? Želja za postignućem ? Pohvalom. Što ? Vjerojatno neznaju pa misle da je to iskorištavanje ili se boje ako nekome pomognu da će njihov rad biti manje vrijedan, a ostvareni cilj nezaslužen. Ja se pitam da li te osobe uopće znaju živjeti ? Što je život za njih. Diplome, papiri, pohvale, ..., to je sve nebitno, to sve nestaje ... Jedino što je bitno su ljudi koje si upoznao, ljude koji su tebi, a i ti njima osmislili život. That´s the thing that counts. Mislim, šta će ti sve to ako nemaš s kime podijeliti. Jer na kraju, kad i budem odlazio pod zemlju neželim biti okružen papirima i pohvalama nego ljudima, uspomenama, ... Tek tada, na kraju svega tvoj život dobiva taj toliko očekivani smisao; smisao koji si cijeli život tražio, a on ti je bio pred nosom, smisao koji sebični ljudi nikad neće upoznati. Oni ga traže negdje drugdje, u iluzijama, koje će im se rasplinuti pred očima zadnjim otkucajem njihovog srca i prvim grumenom zemlje koji padne na njihov žalostan lijes.
Post je objavljen 29.11.2005. u 17:29 sati.