Izluđuje me ovaj naš narod. Upravo na se Plavi radio u radio referendum javila žena koja predlaže "da raspišu" referendum o povratu imovine Austrijancima, i ostalima. E, jbga, da je sjela i pročitala onih dvadesetak stranica koji čine Ustav Republike Hrvatske, znala bi na koji način ga ona sama može pokrenuti.
Iako obično podržavam ovu emisiju Plavog radija, danas mi se čini da nisu dobro obavili svoj posao. Kakvog smisla ima raspravljati u javnosti, s pripadnicima javnosti, odnosno u ovom speifičnom slučaju, sa širokom masom slušatelja Plavog radija, ako oni nisu u posjedu činjenica? Ovo je prvi put da sam postala izuzetno svjesna tog aspekta cijele stvari. A Plavi radio koji običava imati, što je pohvalno, uvod u cijelu priču, danas nije me dovoljno apriori informirao o stanju stvari.
Treba li Austrijancima, Njemcima i Talijanima vratiti imovinu koja ima je oduzeta nakon drugog svjestkog rata? Zašto samo njima? Oduzeto privatno vlasništvo treba vratiti. Svima kojima je oduzeto. E, sad, tko je kome što oduzeo? Što je Jugoslavija vratila i platila? Što je točno Hrvatska dužna? Odakle Austrijanci i Njemci u Hrvatskoj? Jesu li se u doselili u Austrougarskoj i jeli njihova imovina također izvorno oteta nekome ili su je sami izgradili?
Mogli bismo na ovim našim prostorima na tu fintu svađat se sa svim susjedima, sve do Turaka. Granica negdje mora biti povučena - mene zanima gdje točno i na temelju čega? Samo troje slušatelja je povuklo to pitanje. Većina ih je bila, čini mi se, žestoko protiv, a svoj stav temelje na meni nerazumljivom rezoniranju.
Istovjetno rezoniranje temelj je zavade oko infrastukture T-HT-a. Ne damo mi infrastrukturu, to je naše, mi smo to plaćali iz samodoprinosa. Jesmo, odnosno jesu naši očevi, majke, i djedovi, no političari, koje smo i mi sami birali, to su prodali. P-r-o-d-a-l-i. Zamijenili za novce. I to je sada privatno vlasništvo onoga tko je te novce isplatio. Cannot wrap my mind around people who do not grasp this fundemental fact.
Kad Mujo proda kamen za neku sitnu lovu i tek kasnije ukapira da je prodao oveći nebrušeni dijamant, lupa glavom o zid zbog vlastite gluposti. I treba. A mi se smijemo vicu. Zabavljeni smijehom ne primjećujemo da nitko ne diže halabuku da sazna tko je inkompetentni idiot koji je sklapao ugovor s Deutche Telekomom i koji nije shvaćao da je ta infrastruktura vrijedna. Tko je debil koji se nije sjetio da će ista jednog dana, u nekoj tada ne tako dalekoj budućnosti, a našoj sadašnjosti, biti zanimljiva i drugim telekomunikacijskim tvrtkama, te zbog toga financijski vrlo relevantna? Mene zanima, da se jedan ili više takvih slučajno ne bi našlo u pregovorima za naš ulazak u EU.
Ne samo evidentna, već i realno potencijalna, razina inkompetencije kod takvih stvari proganja me svakim dahom koji udišem. Jer svakim danom pomalo mi sjeda s kojom lakoćom bi moja stvarnost mogla početi vrlo nalikovati na jednu od onih tipičnih, antiutopijskih u sf književnosti. I gušim se.
Post je objavljen 29.11.2005. u 14:09 sati.