David Stratham ili Frank Martin je u ovom filmu prototip onakvih muškaraca kojima kao salivenao stoji uloga tipa ove ili možda inspektora Calllahana iako to mogu samo djelom ustvrditi da na nju podsjeća uloga Franka.
Uglavnom najimpresivniji moment u ovom filmu sam nekako i odabrao za sam početak recenzije jer vodu u ovom kao i u prethodnom filmu nosi glavni lik a to je Frank ili David Statham. Inače film sam po sebi nakon što sam ga pogledao i malo dao da odstoje prvotni utisci nije ništa bolji niti lošiji od originala.
Mogu dodati da je to jedan od rijetkih filmova koji, usput budi rečeno, je zapravo iznimka od pravila o neuspješnosti filmskih nastavaka, koje je nažalost tako čest slučaj.
Nadalje film obiluje jednim davno pod otirač filmske povijesti pometenim izričajem, a to je lijepa i uzbudljiva potjera, odličnim autima (ovaj puta europskim) naravno sve je to začinjeno prstohvatom prezgodnih ženskih uloga, kako opakih (Kate Nauta kao Lola) tako i onih dobrih i čednih(Amber Valleta kao Audrey Billings). Svakako od jedne makine vam mora zastati dah ili ak tak neke imate u svojem voznom parku ne, a to je auto sa četiri olimpijska kruga. Stvarno je impresivan i odlično odabran za ovaj film a pogotovo u rukama Franka se pretvara u svemoguć auto, ma i batmobil mu nije do spuha :)).
U naslov recenzije sam stavio "macho" a to je zapravo ono čime ovaj film preobiluje. Naime pojava Davida, vjerujem pomno odabrana od Luca Bessona kao jednog od casting menagera, nameće postulate novo-starog filmskog machisma bez imalo primjese ovovremenih tendencija metroseksualizma (fala ti Luc!) među muškom rodu.
Frank je elegantan (te kad strga svoje odjelo i košulju u žestokom fajtu ima u gepeku svog audija spremnu novu. hehe, to je jedan vrlo čest slučaj da na filmu ljudi, tj. filmske uloge nemaju potrebu peglati svoje stare košulje već idu ili u dućan po novu ili već imaju spremnu novu još u celofanu košulju za obući! to mi je uvijek bio pojam standarda!) ali istovremeno odrješit kao britva. Šora se kako lud, najbolje za usporedit je neki šaolinfajter, e da dobro je spomenuti da ne preza zašorati i komada (ali kad je on u pitanju samo zasluženo), dok istovremeno odiše onim životinjskim, praiskonskim, pomalo pećinskim što tako često privuće pripadnice nazovislabijeg spola.
Dakle ovaj film preporučam svim ženama koje vole takove (90% njih) filmske uloge i pripadnike te danas rijetke izumiruće kaste muških. Naravno pri tom moram spomenuti da nas (muške) Luc Besson (čovjek iz sjene ovog filma, naime nije režiser ali je scenarist, casting manager i producent. meni dosta i previše) ne ostavlja zakinutim i kratkih rukava glede dobrih komada u filmu. Dapače možete birati kako sam negdje gore u tekstu i rekao između dobrice i zlice. Hmmm zlica je ipak malo bolja i to pogotovo zbog jedne scene koja će se jako svidjeti "nekima". Riječ je zlici, negdje spoju Nikite i recimo tete Fatime iz Jamesa Bonda nedavno viđena na telki te Mille Jovovich kao Leeloo, koja biva istušitrana u svojem vrlo oskudnom donjem vešu u kojem prije scene tuširanja paradira po gradu i koka sve živo. Dakle fini seksistički izlet no hvale vrijedan. :))
I na kraju unatoč tome što nije režiserom filma (to je Louis Letterier), Luc Besson mu daje glavni pečat.
Ocjenjujem film sa 3.89 i kategorijom joging za mozak.
Post je objavljen 29.11.2005. u 23:30 sati.