ova je poema nastala 1998. kad sam kopao nos u jednoj birtiji, omamljen dokonicom mojeg rezervata u propadanju
(bez obzira na poetsku vrijednost, ponosim se njome)
zagušljiva poema
sjedim u raspadajućem separeu
na stolu pepeljara, neugašena cigareta
dim u zraku leluja u oblacima ispod stropa
jedna je čaša polurazbijena
krhotina u....
jebalo mater, dugačko je, mračno i ne znam zašto sam uopće to stavio na blog
Post je objavljen 29.11.2005. u 12:57 sati.