Prolaze godine vječno u snovima nekim, što u tom nizu vremenskom, promjene nose. Gledam tražeći ljepotu i smisao ne vidjevši sebe u okruženju obveza svojih. Mogao bi odbacivati i ne priznavati poslijedice koje izazvane su djelima i nedjelima mojim. Mogao bi kazati, da sve to samnom veze nema.
Navikao sam na udarce, ali time ne otklanjam posljedice toga, što ta navika i nadalje ne sprijećava.
I bude u ljudskim životima i lijepih i nelijepih događaja, a čovjek obično bira put svoj spram toga. Znam to, ali ne želim biti besćutan. Od dana onih kada sam krenuo birati put svoj namjerama činjenja dobra, viđah da odluke te nisu lake. Često nakon poteza, meni prosuđenih kao dobrim, viđah suprotno. Griješim li?
Promatram svijet. Vidim zadovoljstva i tuge. Vidim trud čovjeka da sretan bude. A što sreća jest? Često su zadovoljstva bila tek početak većih nesretnih razdoblja. Uviđao sam da za život u dobru treba umjerenosti. Sve nekako ima svoje vrijeme. Pojede li se odmah sve, što će za sutra ostati? I nije to samo pitanje hrane nasušne, već svih dobara ljudski, pa i ne samo ljudskih. Slušao sam i slušam često glas pohlepe ljudske. Nude se veliki dobitci, nude se blaženstva iz snova... navali narode. Mjesta je tek za ponekog, a sanjaju svi. E, da sam ja taj, misle si. Pa i da jesi, što je sa svim drugima?
Uvjeravao me prijatelj za rad u lancu multimarketinga, da je to prava stvar za mene. Ti znaš dobro pričati i uvjerio bi mnoge. Išlo bi to tebi. Obogatio bi se. Razmišljao sam i vidio matematiku. Pa zar da sakupim stotinu ljudi i pričam im o bogatstvu kada je matematički jasno da mjesta ima samo za neke. Začas bi milioni trebali biti u tome da ih stotinjak uspije. Zar da svijesno lažem one ostale? Pa uspjeti će oni sposobni, kaže. Hvala ne! Većini bi lagao. Hvala na bogatstvu. Što je bogatstvo ustvari? Otiđoh od toga i svo to 'bogatstvo' im ostavih.
Lutrija, igra na sreču. Koju sreču? I vrti se čitavo kolo ljudi u igri da bi netko dobio milion. Meni besmislena vrteška usijanih glava novcem. Hvala ne!
Tražim vrijednosti, a i ne vidjeh kako mi se sve što gradio sam, što prirodno jest, raspada. Odlazi mi tlo pod nogama. Ja ne volim novac i sve što se zbog njega čini. Takav sam drugima nepotreban. Tek me neki upotrebiše i odbaciše kada upotrebna vrijednost mi prođe. Sve je kao i ostalo u tome sistemu. Uzmi, iskoristi i baci. Tražio sam vrijednosti i kao da mi nije jasno da skoro sav taj svijet jest u nekim pravilima sreče i bogatstva. I pitam se što je to sreča? Vrijedi li za njom uopće ići?
I umoran putnik stane noge da odmori. A noge i dalje bole i dah je kratak. Sreča! Sjedeći na razvalinama prividnih vrijednosti, kada se prašina još sliježe i kada se slika još razbistrila nije, shvaćam da osjet još postoji. Jesam i poslije svega. I još u pratnji slike neostvarenih snova. Sabirem. Što još je ostalo? I ima još nešto što vrijedi, čemu život podariti možeš. Hvala ti Gospode, što još mogu nećemu služiti. Ali i tome služiš dok to još može.
Zid! Da li je i on prividan kraj?
Ukor u školi; ogroman broj neopravdanih izostanaka; majstor raskida ugovor zbog nezainteresiranosti učenika; trava (užas); neistine; ...... Mlad čovjek na putu koji sam ja odavna prezreo. A moja riječ se ne sluša, ni poštuje. Postoje druge vrijednsoti, što oni bučni ih svagdje ističu. Navali narode na sve slasti života. Vrijednost je u novcu, navali narode. Money makes the world go around. Kratki užici početka puta što u propast vodi. Moja riječ, što znači? Cijeli život dao sam u tlapnje, tražeći vrijednosti života. I ne da je prezret samo taj put nego i vrijednosti što ih nađoh. Novac će dati onima, koji ga lažnim obečanjima nakupiše, prolaznost. Oni će ponovo mamiti i prikupljati. Kao iverci će otpadati zalutala mladost u raljama nezasitnih ideologa materijalnog bogastva. Oni će kazati: 'Takav je život.' Ja tek dodati ću: 'Da, taj koji vi nudite.'
I cjela škvadra pluta u prividu. Na čas im je lijepo, pa kada prođu depresije, doći će opet trenuci 'sreče'. I tako u tom krugu depresije će sve više odnositi vrijeme potrebno životu. Nametnute su im bezvrijedne vrijednosti. Došli su sakupljaći ljudskih duša, što pretvaraju ih u gomile novca.
Sine, poslušaj tatu. Život je divan u stvaranju opstojnih vrijednosti. Nema velikih iznenadnih bogatstava. Vrijednosti se postepeno stvaraju. Ostalo su zablude. Upotrebiti za to treba volju i trebati će i odricanja. Znam nije ti lako. Ne odbacuj ono što vrijedi. I kada dođe teško vrijeme, neće ti 'prijatelji' doći. Oni, kao i ti sada, traže brza zadovoljstva. Iskušaj sebe i ne reci: 'Ja to ne mogu.' Kreni putem postepenog stvaranja vrijednosti.
A vama dragi prijatelji na blogu tek da kažem: 'Udarci dolaze sami, a ja sam tek tako nekako postavljen da sjedaju.' I mogao bi to sve odbaciti, mogao bi izudarati, mogao bi galamiti....
Dati ću ovo i njemu da čita, jer znam, da blog ne čita. Možda bi to trebala biti intima. Možda će to nekoga iz njegovog kruga ponukati na nešto što se ne želi. Možda ću doživjeti još veći poraz. Možda ću shvatiti ..... Možda
Svim mladima bi usput poručio. Ne slušajte one što galame iz svih tih plakata i svijetala. Oni trebaju vaše živote!
A Vas dragi prijatelji pozdravlja i voli Vaš Mladen
Post je objavljen 29.11.2005. u 11:21 sati.