Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/espadrila

Marketing

PIVA KLAPA ŠUMSKO VOĆE (u daljini svitle koće)

Unatoč iznimno duhovitom naslovu, moja današnja tema je baš ona riječ (tj. dvije) koje sam ispustila: sotto voce. ispod glasa.
Izrazito ne volim deranje. Urlanje. Podizanje glasa. Ne volim kada na jednom kraju tramvaja čujem što na drugom kraju dvije onokužišfakatbestfrendice jedna drugoj u povjerenju pričaju, ne volim ni kriva ni dužna prisustvovati 'učenim' razgovorima dvojice naprlitanih kretena u špic papcima - samo zato jer smo u istom kafiću, iako niti stol do stola. Nije mi neodoljivo kada žena urla tako da je čuje cijeli restoran i ne mislim da muškarac koji ima najprodorniji glas u selu nužno ima i najveći penis (ili najdeblji novčanik. ili što god vas pali. mene ionako pali samo Branko Uvodić).
E sad, odakle ovolika količina gnjeva prema tim i takvima?

Slušaj 'vamo.

Prvo, zauzimaju moj prostor. Deranje je isto kao da ste mi stali na nogu. I stojite na njoj.

Drugo, još mi se nije dogodilo da je koji od tih 'derača' actually govorio nešto pametno - pa da mi bude drago što je tu, unatoč tome što mi stoji na nozi.

Treće, vrlo česta skupina derača su parovi u krizi. Koji mi vrlo ozbiljno, preozbiljno smetaju.

Zaurlala sam sveukupno na 2 dečka u svom životu. Na jednog jer sam bila vrlo mlada a on idiot, a na drugog jer sam bila puno zrelija i mudrija i kao takva skužila da me dotični prevario. I to mi pokušao sakriti (umjesto da je pokušao sa onom uspješnicom 'cijelo vrijeme sam na tebe mislio!').
Između jednog i drugog je prošlo 10 godina. 10 godina hodanja (off and on), niti jedno deranje. Dakle, mogli bismo reći da sam, što se deranja i svađa sa bojfrendima tiče, vrlo kul.
Kad se da raspravit, raspravimo.
Kad se ne da, ne raspravimo.
Ali da ću ispasti kokoš koja vrišti iako time ništa ne rješava - neću. Ako mi ne paše tu je uvijek prekid. 'Ljubav-mržnja' veze i 'tko se tuče taj se voli' mudrost su jako fora u nekom filmu ili još bolje seriji, u stvarnom životu iscrpljuju i umaraju te se teško mogu nazvati ljubavlju.
Diskusija da, mada ni ona ne pod svaku cijenu. Imat ću se kada svađati u životu (birokracija), a i diskutirati (posao); doma bih radije smijeh. Nekog antiderača, koji dijeli sa mnom ljubav prema Futurami, Pythonima i vrlo, VRLO lošim filmovima.

Znam što ćete mi reći; deranje je ispušni ventil. E pa ne uvijek. I ne svugdje. Ljudi oko vas nisu dužni slušati vašu neznamkojuporedu svađu. Djeca još manje.

Deranje kao ispušni ventil dolazi u obzir u prirodi ili na utakmicama. I blog je ispušni ventil, ovdje virtualno vrištim. Koncerti također, derem se što me grlo nosi. A tek karaoke.......!!!!

S druge strane, urlanje ili malo žučnije raspravljanje u kafiću, tramvaju, KINU - ne bi išlo. Espadrilu nećete uloviti kako sa dotičnim upražnjava slijedeći vrlo tipičan dijalog:

Ona: Kaj je tebi?
On: A?
Ona: Pitam te kaj ti je, 'opće ne razgovaraš sa mnom. O čem' razmišljaš?
On: O ničemu.
Ona: Joj daj molim te!!! Izvoli mi reć' šta ti je!
On: Nije mi ništa, koji je tebi?!
Ona: Koji je meni?! Koji je MENI?! Cijelu večer niš' ne govoriš i ti pitaš koji je MENI?!
On: Koji je tebi kurac pa u kinu smo hoćeš da ti u kinu pričam?! Jesi normalna?!?!
Ona: Ma da, naravno, sad JA nisam normalna!!!Znaš šta, ako ti ne kužiš šta si napravio ja ti neću objašnjavat!!!
On: Ja ništa ne kužim....
Ona: Naravno!!!TI NIKAD NIŠTA NE KUŽIŠ!!!Ali da su sad tu tvoji dečki brzo bi se raspričao, JEL'DA?!
On: Pa....ne. U kinu smo, k'o što sam već rek'o....
Ona: Znaš šta?! ZABORAVI!!! Gledaj si i dalje taj debilni film, ja idem. A ti malo razmisli. O sebi. I o nama.

(ustaje i odlazi. u boljem scenariju. u lošijem se svađaju do kraja filma)

Ako ste se imalo prepoznali u gornjem razgovoru, MOLIM VAS, ne izlazite u javnost. Pogotovo ne u kino. Još više pogotovo nemojte sjedit kraj mene.

Jer ću vam se obratit.
Potiho.
Ali nimalo nježno.

Pozdrav od
nederačice
Espadrile.

Post je objavljen 29.11.2005. u 09:02 sati.