Ha, što vam padne napamet kad danas pogledate na kalendar? To, prije svega, govorim onima koji imaju barem 22 godine. Na današnji dan nekada smo slavili Dan Republike, 29.11. Kod nas u Slavoniji to je bio početak ili vrhunac kolinja ili još drastičnije rečeno - svinjokolje. Škole su imale priredbe i akademije, svi su se kunili da sa Titova puta neće skrenuti, a poduzeća su spajala praznike i po tjedan dana. Slavili su se zaključci Drugog zasjedanja AVNOJ-a koje se održalo u Jajcu. Sređene su granice republika za vrijeme koje će doći. I kada s ove perspektive gledam, običan čovjek koji je šutio i radio mogao je živjeti solidno. Svaki si je radnik mogao priuštiti odlazak na more, a više je ljudi preko sindikata odlazilo i po 15 dana na putovanja po Rusiji, Grčkoj i da ne nabrajam. Mnogi vole isticati kraj sedamdesetih i veći dio osamdesetih kao zlatno doba Juge i sve bi to bilo OK da nije riječ o najobičnijoj fasadi. Jednopartijski sistem u kojem doživotni predsjednik i molim vas dvostruki narodni heroj (kako netko može biti dvostruki heroj, al ajde), rješavao se, nekad i egzekucijama, neistomišljenika. Nacionalno je bilo u drugom planu, zatirale su se tradicijske vrijednosti, a bogatila se partijska elita po onoj staroj komunističkoj - svakome prema potrebama (šipak). Dobar život većeg dijela jugoša može se zahvaliti onome gdje Tito nije griješio - vanjskoj politici. Pokret nesvrstanih, na čijem je bio čelu, omogućio je našim tvornicama da rade sve u 16 i imaju tržište gotovo cijele Azije, Afrike, Južne i srednje Amerike. Naše građevinske tvrtke radile su u islamskim zemljama, a naši proizvodi tretirani kao zapadni u Kini, Rusiji, ČSSR-u, Mađarskoj...
Naša eventualna nostalgija ide za dobrim filmovima (većina nas zna citate Maratonaca, Ko to tamo peva, Radovana...), glazbom (Bajaga, Dugme, Čorba, Lačni Franz, Leb i so), sportom (Kićanović, Dalipagić, Vilfan, Delibašić, Ćosić), prvim ljubavima i prividom dobra života (Titina vanjska politika). No, istodobno dosta je svijeta napustilo zemlju i nastanilo se diljem planete, mnogi su robijali, bilo je i onda socijale (vidi donji post), bilo je i kriminala i štrajkova i ubojstava. No, to se, za razliku od danas nije smjelo pisati. I na kraju, granice republika, tada određene, danas su granice neovisnih država. Ako je i to dobitak, onda vam sretan dan republike (namjerno malim slovima)
Post je objavljen 29.11.2005. u 07:17 sati.