Vrijeme sporo prolazi čekajući njegov poziv. Mukotrpno traženje izlaza da ga ne povrijedim nije urodilo plodom. Udaljenost je učinila svoje. Drugačije je djelovala na mene koji živim nadomak Američke gay Meke, a drugačije na Micka koji živi u zatvorenoj Hrvatskoj provinciji. Dok je on svu svoju energiju usmjerio prema meni, ja sam se izgubio u kratkotrajnom užitku i time ga još jednom, po zadnji put, povrijedio. Srce me boli jer je prekinuo svaku komunikaciju sa mnom. Volio bih znati što misli, kako se osjeća. Volio bih mu olakšati i oduzeti bol. Ali za to je vjerovatno prekasno. Možda je ovako bolje. S obzirom da je jako povezan za svoju sredinu, mora preusmjeriti svoju pažnju na nju i u njoj pronaći sreću. Izgledi da je pronađe sa mnom su od početka bili mizerno mali.
A ja... osjećam kako bi bilo vrijeme potpisati se i zaključiti ovaj blog...
Post je objavljen 29.11.2005. u 01:45 sati.