Ponekad poželi
otići na sva mjesta,
razodjenuti sve žensko
i voljeti sve ljude.
No, mjesta su prljava,
dosadna i plošna.
Prizemna.
Žensko slično
igra uvijek iznova
ulogu života.
Ljudi djeluju prazno,
sluzavo i istrošeno
u skrovištu od
lateksa.
Ostaje joj samo
da raširi noge
i sve ih primi
u svoje pjesme.
Post je objavljen 29.11.2005. u 01:11 sati.