 | u mislima mojim pustila si korijenje kroz tamu koja vlada koja nestaje pojaviš li se tu kraj mene, svako malo, sada tvoje oči boje mahovine tvoja kosa boje kore hrasta svaki trenutak prisutnosti tvoje u moju dušu polako srasta.
ugledat ću te u trenu jednom stajat ćeš na kiši jednog jutra bit će vjetrovit jesenski dan
podarit ćeš me osmjehom sjetnim za onim što će biti sutra (a ja) shvatit ću da si bila samo san. |