kao kad čekić se spusti na ljusku oraha
čvrstu zaobljenost razbridi u oštre bridove
razvali razočaranje u tamnu suhoću neplodnog
kao kad prstima promrljam bez namjere
svakom oštrom uglu ljuske ocrtnicu
zaglavljena u želji živog tkiva
i mramorastog mrtvog pod prstima
skupljena od reskog zvuka na
veličinu vlastitog dlana
odustanem.
Post je objavljen 28.11.2005. u 23:31 sati.