Sjedim uz čašu dobrog crnog vina i fine komadiće sira. Ukratko, uživam. Uživam koliko mogu. Znam da je život jedan, znam da je kratak, i treba ga znati živjeti. Nakon paklenih borbi, uz veliku podršku svih komentara čovjek jednostavno shvati da je nepotrebno bojati se jer, svi smo mi jači nego što mislimo. Nepotrebno je strahovati jer smo svi mi posebne osobe koje netko voli i želi. Sada je period samoće, nekad negdje doći će i period dobrog društva suprotnog spola.
Ukratko, puno sam bolje. I strah više nije toliko prisutan u meni. Pobjedila sam ga. Zahvaljujući i vama, dragi moji i zahvaljujući sebi. Zajedno smo pomogli meni i beskrajno sam zahvalna.
Znam ja lijek za sebe. Slika opet govori 1000 riječi. To me izliječilo. Moje s(t)jenovite misli, kako kaže moj virtualni mudrac i prijatelj, su me podigle visoko i dale mi do znanja da ima toliko stvari koje ja volim raditi i koje me ispunjavaju. Ima toliko dragih ljudi koje volim imati pored sebe i željeti da oni mene imaju pored sebe, da mjesta za jednog kojem nije ni do čega stalo, jednostavno nema. Ustvari, kada se misli oslobode ropstva i idealiziranja nekoga, vrlo je lako shvatiti da taj netko ne zaslužuje takve osjećaje.
Želim mu da nađe neku srodnu dušu i nadam se da ću i ja naći posebnu osobu. Da, bila sam povrijeđena. Da, bila sam nesretna. Da, bila sam slaba i ovisna. Više ne. I to nema nikakve veze s ponosom. Ima veze s razumom.
Dogodilo se da uživam u svom gradu. Cijeli dan prošao je bez ikakvog straha i bez očekivanja. Prošao je kao samo moj dan. I veselim se zbog toga. :)) Imala sam svoj dan u svom gradu. I sutra ću.
Zamišljam se. Ujutro buđenje. Spremanje. Šetnja po Korzu. Kava... prva, druga... sastanci, penjanje...
Pa što uopće poželjeti više? Ništa. Apsolutno ništa. Cijenim to što imam, to što me veseli.
Ne znam kako reći, ali osjećam se slobodno. Slobodna sam od straha. Slobodna od patnje. Slobodna od tebe. Napokon sam to izgovorila. Slobodna sam. Samo svoja. Nasmijana.
Nevjerojatno kako se kockice slože i sve dođe na svoje mjesto. Kada čovjek stisne zube i kada hoće...
...vrijedi svakog bolnog trenutka koji sam osjetila... jer... sada je osjećaj slobode i veselja nešto neopisivo... nešto što znam cijeniti...
Post je objavljen 28.11.2005. u 22:44 sati.