Marketing
Ljubavno-seksualni post
Prvo, ne mogu glumiti neku superhay facu, jer sam sva neka živčana. Valjda oni dani u mjesecu kad skoro grizem. Stoga, možda bi ovo mogao biti neki živčani post, iako već dok ovo tipkam osjetim kako živčanost popušta. Eto kako blog na mene djeluje. 
Drugo, lagani zaobilazak za one koji će odmah ispaliti neki komentar o «lažnom moralu» ili još nešto gore i uvredljivije, baš mi se ne slušaju takve priče, tako da ako i počnu neki već viđeni komentari ovdje, tek da ih obavijestim – šteta utrošenog vremena za tipkanje.
Dakle, današnja tema mi je ona najpopularnija ne samo u svim džetset&kul časopisima i špica-emisijama, nego i svuda oko nas. Pa čak i na blogu. Ne mogu ne primjetiti da čak ni uredništvo ne posustaje za trendovima. Ne znam je li se pojavio koji seks-post koji nije bio na naslovnici. Dobro, ajde, ironična sam, ali rekla sam vam da mi je danas takav dan. Dakle, po svemu sudeći i ja ću na naslovnicu. Zato i pišem ovaj post. Volim se dodvoravati strahovito pa je ovo samo jedan od mnogobrojnih mi poznatih oblika. Još razmišljam o naslovu, mora biti nešto ful kul i in (svaka pomisao da su ovi anglizmi slučajnost je pogrešna). Pretjerala sam cinizmom, znam, ali što mogu kad mi je došlo.
U jednom sam nedavnom razgovoru, da ne kažem polemici, došla na temu prezervativa. I onoga da se Crkva protivi njihovoj upotrebi. Nemam namjeru biti njezin odvjetnik, nego tek reći moju percepciju takvih izjava iz crkvenih krugova. Smatram da je stav u tom slučaju okrenut kritički ne toliko prema prezervativima kao sredstvu kontracepcije, koliko onome što se njihovim reklamiranjem poput bombona ili žvaka želi postići. Što znači da je kritika usmjerena na način života u kojem jedino tijelo i njegovi užitci postaju bitni, a sve drugo je zapravo podređeno tome.
Vjerovatno i odgoj ima veze sa stavovima koje imam, ali baš ni jedan stav pa ni ovaj gore kojega podržavam, nije mi nametnut. Naime, o svemu što čujem, bilo to od članova uže ili šire obitelji, prijatelja, kolega na poslu pa do nekih institucija poput državnih, crkvenih i drugih, promišljam vlastitom glavom. I dakako srcem, ili emocijama, kako vam draže. To znači da sve što sam dosad napisala i što ću tek naspisati nije radi normi, ovih ili onih, nego radi onoga što smatram ispravnim.
A ispravnim smatram činjenicu da čovjek nije biće kojemu je seks najbitnija stvar. Drugim riječima, ne smatram da prisustvo ili nedostatak istoga čovjeka nužno čini sretnim, odnosno nesretnim. I ne moram vam to posebno pojašnjavati. Sjetite se sa samo svojih iskustava i to će biti dovoljno.
Nadalje, nije mi baš jasno odakle u liberalnom i otvorenom društvu toliko predrasuda o gledanju na spolnost u vjernika. Polazeći od sebe same i od mnogih ljudi koje poznam, a koji pripadaju toj «kategoriji», mogu jedino reći da je spolni život čovjeka jednak dar od Boga kao i svi ostali koje nam je dao. Prema tome, seks ne može biti nešto prljavo, ružno i fuj. On prije svega predstavlja intimu čovjeka. A intimu, kakvu god, promatrajući sebe i svijet oko sebe ipak ne želimo dijeliti sa svakime. Bar ne u cjelosti. Osim toga, spolni život odvojen od emotivnog, koliko god me netko uvjeravao u suprotno, prije ili poslije svakoga dovede do onog stupnja da se počne pitati – gdje to vodi?
Često se pitam zašto je došlo do toga da je ljubav u cijeloj toj priči negdje netragom nestala. I zašto je postalo biti moderno ono «seks je seks», a «ljubav je ljubav» ... kao da govorimo o dvije stvari od kojih je jedna na Sjevernom, a druga na Južnom polu. Čak i tada bi se više povezivala ta dva pojma od onoga kako se danas (ne)povezuju.
Naravno da svatko ima pravo na izbor i da ima pravo živjeti kako hoće, ali ovo je ništa drugo nego moje mišljenje. Koje baš nikada neće biti takvo da ću zagovarati pozivanje na seks gdje god, kad god i s kim god. Previše vjerujem u cjelovitu ljubav, koja ubraja i emotivnu i psihičku i fizičku komponentu, da bih to mogla.
Ovo zadnje želim svima vama. Ljubav. I baš sve što s njom ide.
p.s. Ovaj post nije reakcija na riječi nekog posebnog ... samo vas je puno, i ovdje i drugdje, koji ste me ili sad ili prije «isprovocirali» na iskazivanje mišljanja. Po tko zna koji put.
Post je objavljen 28.11.2005. u 21:54 sati.