
Ponedjeljak... jedan ispit manje... jedan dan manje. Opet snijeg, ali se ujedno i brzo rastopio. Obećala sam prijatelju da ću s njim posjetiti jednu izložbu, ali.... nisam stigla. Učim, učim i učim. Ali s tako malo koncentracije. Misli mi stalno bježe. Popila sam litre kave, napisala milijun bilješka, prolistala stotine stranica.... i osjećam kao da znam još manje nego prije. Jedva čekam da se bacim u krevet. Naravno, neću moći zaspati. Opet ću se prevrtati sa jedne strane na drugu. Zaspat ću oko 2 sata u noći, a onda se neću moći probuditi u 6. Stalno se vrtim u tom začaranom krugu. A zašto?? Ni sama ne znam.
Te face iz ministarstva školstva nas žele ubiti. Fizički i psihički je nemoguće podnjeti toliko ispita. Danas je profesor iz politike ušao u razred, s vratiju bacio imenik na stol i rekao "Ovo školstvo ide k vragu!" Naravno, za to je dobio aplauz. Ali ni to, a ni je.. školstvo ga nije spriječilo od toga da nam da kratak test i da još pita.
Umorna sam.... Idem u krevet. Makar samo buljiti u zid..
Post je objavljen 28.11.2005. u 20:20 sati.