Uspeo sam da uteknem iz Basre. Ovaj put na 2 nedelje. Kuwait City, British Embassy, viza za Englesku, let za London, žurka kod kraljice, sastanak sa Džejmsom, Džejmsom Bondom, Chelsea-Liverpool na Stanford Bridgeu, Tate modern, buvljak na Camdenu, puštanje zmajeva na Hampstead Heathu, live DJ kafići u Brixtonu.. Osecam se kao dete kome je debeli poslastičar u naletu milosrdja rekao – mozes da pojedeš sve što uspeš da ubaciš u usta – i dete krenulo da trpa i trpa, puna usta tulumbi, šampita izlazi na nos..
Sada sam još uvek u Kuwaitu, maloj fašističkoj kraljevini gde 60% stanovništva, mahom sa dalekog istoka, robuje arapskoj manjini koja ne ustaje iz kreveta za manje od 10 soma. Prošle nedelje je parlament Kuwaita odlučio da zbog iznenadnog extra profita usled skoka cene nafte na tržištu, svakoj porodici pokloni po 10 soma dinara (oko $34.000). U ovoj raspodeli plena nisu naravno učestvovale porodice robova. Njih je parlament obradovao usvajanjem zakona po kome se iznos zakonske minimalne mesečne plate popeo na astronomskih $170!
Nešto razmisljam, evo mogu da im predlozim još bolji način da bace pare. Zašto, recimo, ne naprave ogromni zlatni falus u centru grada, visok jedno 200 metara, ne bi li što jasnije ostatku sveta predočili svoj stav o problemima sirotinje. Šta? Ljudi umiru od gladi? 300 miliona Afrikanaca nema pijaću vodu? Ma dajte molim vas..
Ipak, u kategoriji zlatnih falusa, apsolutni šampion je gospodar Abu Dhabija. Poznavaoci kažu da je Dubai, simbol raskoši na Bliskom Istoku, po količini nafte u stvari mala beba za Abu Dhabi. Ne bih dalje da trošim reči. Pogledajte gajbu toga čoveka i sve će vam biti jasno.











p.s. Hvala drugarima shto se zabrinuše za moje zdravlje. Žilav sam ja a i metak mene neće. U svakom slučaju, čulo bi se već da se nešto ozbiljno desilo. Naša interna kletva ovde je - dabogda pozdravljao porodicu preko CNNa! (sa puščanom cevi na slepoočnici)
Post je objavljen 28.11.2005. u 17:56 sati.