Budnima jedan i zajednički svijet/red (kosmos) jest [a oni spavajući svaki se u svoj odvraća].
(Heraklit, fr.89)
Nemjerljiva većina povijesnoga čovječanstva nikad nije stajala sučelice zbilji. Duhovno zdanje u kojem je živjelo bilo je svjetonazor, taj posebni svijet o kojem Heraklit kaže da u njemu ljudi drijemaju. Svjetonazor nije drugo nego imaginacija individualnog Ja, drugim riječima imaginacija onoga koji živi u degradiranoj zbilji. Individualno Ja u njoj drijemajući živi svoj život u središtu svjetonazora. Vjera mu je vjera u Ja: taština; obrana mu je samoljublje; briga: zabrinutost.
(Bela Hamvas, Scientia Sacra)
ulomak premješten na novo izdanje bloga: filosofija i svjetonazor? (ulomak iz Martin Heidegger, Prilozi filozofiji (iz dogođaja))
nadopunjena inačica ovoga zapisa na novom izdanju bloga: svjetonazor?
Post je objavljen 28.11.2005. u 15:39 sati.