Poruka na dlanu
tek rijeci neke
donose mi maglu
iznova poput jeke
crveni se ruka
uzalud se trudi
vise nitko ne odgovara
pa sutnja tamu budi
Cuvam u svjetiljci
njene rijeci kao jesen
ostajem na stranici
gdje sebe pronadem
Jednom bila je prilika
u studen i proljece
al ubila ju tuda navika
koja sad svijet okrece
Od`tad bjezim od sjene
u doline bez zraka
pod kapuljacom boje tuge
zarobljen od carobnjaka
Trcim s vukovima
plesem s zvijezdama
letim k sumskim morima
otrovan,s njom u venama
Post je objavljen 28.11.2005. u 11:52 sati.