Proljeće je. Al' neko sjebano proljeće. Danima pada kiša i svi samo govore o vremenu. Mene boli kurac. Ne treba mi kiša da bih bio depresivan. Imam ja svoje JA.
Katica je došla oko jedan. Nije joj bilo drago što sam još u krevetu. Moram priznati da je Katica malo smiješno ime za moju djevojku. U savršenom svijetu tako se zove, recimo tatina tetka. Ili susjeda koja mami svaki tjedan donosi jaja za kolače.( Dobro jutro, susjeda, evo friška jaja, kuna komad. – Kako kuna,gospođo Katice, na pijaci su devedeset lipa?- Ali, susjeda, ovo su domaća, vidite kako su fina žuta, nema vam takvih na pijaci..)
Isprva sam je zvao svakako – Kato, Keti, Kejt, Katrina kad bi bila ljuta. Kasnije sam se navikao. Uostalom, Katica je imala takvu sisu da se komotno mogla zvati i Gertruda.
Ustao sam. Nevjerojatno je što je sve muškarac spreman učiniti radi žene. No, žena u Katici nije bila zadovoljna.
- Volim te - rekoh da je odobrovoljim.
Ništa. No response.
- Poljubi me, Kato- mislio sam da će Shakespeare pomoći.
Nije.
-Jebi ga onda. Tebi čovjek stvarno ne može ugoditi – rekao sam pokušavajući ne popišati dasku na školjci. Nisam uspio. Zato što muškarci ne mogu raditi dva posla odjednom.
- Oprosti, dušo. Malo sam neraspoložena. Valjda zbog vremena – rekla je Katica dok mi je pekla jaja.
- Rek'o je Vakula da će od sutra bit bolje.
- Je, rek'o je i da će prošli vikend biti toplo, pa mi se smrzlo dupe kad smo išli na Sljeme.
- Pa nije ti Vakula kriv što su Ameri sjebali klimu?
Mrzio sam kad pljuje po Vakuli.
- Pa nije kriv, ali da barem jednom tjedno pogodi kakvo će bit vrijeme.
- Slušaj, Kato, ako mi još samo jednom...ma, zaboravi..jesu gotova jaja?
Nije mi se dalo više prepirati. Dan je bio previše tmuran za bilo kakvu zahtjevniju svađu.
hreno
Post je objavljen 28.11.2005. u 11:50 sati.