Prošao je još jedan vikend. Odigrali smo još jedan od redovnih turnira u Velikoj Gorici. Mladost je pokazala svoje usmjerenje i volju. Veliko me zadovoljstvo obuzima u izčekivanju njihovog napredovanja u otkrivanju ljepota ove igre, jer tim ljepotama ja kraja ne vidjeh, a godine su već zamnom. Igra je to kao put svijesti, sebe doživljavajući kao dio njene cjelovitosti. U njoj, ne kao konstanta, već njome mijenjan. Ostaviše nam mudri ljudi, nama davnih prošlih vremena, vrijednost koja dušom se dokazuje.
A vrijeme je i mjesto predstaviti rješenje problema od prošlog petka.
U poziciji zadatka izazovno djeluje točka C3. Ona je vezna točka bijelih grupa koje nadziru dovoljno velik dio kuta, da se mogu raditi opstojni oblici (oni sa dva oka). Mnogima pada na pamet odmah rasjeći bijeloga na tome mjestu. To međutim nije dobar put. Bijeli bi odgovorom na to sa B3, stavio crnoga pred nerješive probleme. Život bijeloga bi time bio osiguran.
Ako se ta veza bijeloga ne može osporiti, nameće se zaključak da je bijeli opstojan. To bi tako bilo kada bi to bila 'čista algebra'. Put se, međutim, može tražiti i na drugi način. Ta potreba veze može crnome poslužiti za neke druge probitke. To znači da će crni samo prijetiti rezanjem i vješto voditi razvoj u postabu bez opstojnosti svih bijelih zajedno, pa i spojenih u jednu cjelinu. Popratite slijed.
1. B2 prijeti odsjecanjem na C3 i uslovljuje načine gledanja bijelome. Kao da na neki način bijeli vodi crnoga putem koji crnome odgovara. Meni kada se dese situacije poput problema u partiji osjetim neki poriv da čak protivniku kažem o ćemu se radi. No, šutim poštujući i njegovu sposobnos viđenja problema. Tada počinje igra bez riječi. Tek tu i tamo sjevne pogled ili susret očima uz možda samo kratki osmjeh ili klimanje glavom. Uglavnom se zna što protivnik misli.
Bijeli sada treba očuvati vezu uz nastojanje pravljenja oblika koji daje opstojnost,a to znači oblik sa dvije manje prostorne cjeline u sebi koje zovemo očima. Dalo bi se tu puno analizirati. Crnome je dovoljno, da oko ubačenog kamena na B2, bijeli ostvari samo jedan jedini prostorčić. Bijeli na to odgovara s 2. C2. Namjera je bijeloga da es eventualnim F2 ili E2 uradi i drugo oko. To bi još i bilo moguće da crni nema forsirani nastavak uz prijetnje.
Crni sada nastavlja namjerama sječenja bijeloga u dvije slabe grupe i igra na 3. B3. Bijeli se sada mora braniti od namjere sjećenja, jer bi time odmah bio ugrožen i kamen na C2, a i C4 i C5. To bijeli sanira s 4. C3.
Nastavak crnoga mora biti uvjerljiv i oštar. Dva crna kamena nije moguće povezati prema van, a ujedno bijeli i dalje može uraditi još jedno oko na prvom redu na D1 ili navući crnoga na stavranje veće grupe kamenova čije zarobljavanje bi značilo mogućnost stvaranja dva oka. Slijedeći crni 5. A6. To je prijetnja izvlačenja crne dvojke uz zarobljavanje kamenčića na B6, koji utvari i nije važan u namjera obaranja svih bijelih. Bijeli namjeru veze ostvaruje igrajući 6. B5.
Slijede završni udarci crnoga. Kao prvo 7. D1, uz namjeru vezanja spominjane dvojke daljnjom igrom na C1. To je ustavri glavna prijetnja. Usput je bijeli onemogućio bilo kakove interese bijeloga na prvome redu, jer je kamen na D1 vezljiv s G2. Bijelom sada ne ostaje nego spriječiti osnovnu prijetnju veze crne dvojke i igra 8. C1. Tim potezom se kamenna D1 može zaropbiti, ali ne i praviti oko na tom mjestu!
Crni sada stavlja poslijednji kamen kojim se onemogučuju oči bijeloj grupi. Igra 9. A5! Bijeli u kutu više ne možće raditi dva oka. Može još napasti igrom na A4, a crni spoji na A7 i tu više nema mogućnosti za spas ma i jednog bijeloga kamenčića. Svi zajedno čekaju kraj igra smatrajući se zarobljenicima crnoga. Za njih postoji još samo pokoja prijetnja koju crni jednostavnim odgovorima spriječi.