Marketing
Looking to my eyes,see who I am...
Ležala je u krevetu i buljila u plafon.Stalno je
gledala u nepouzdanu spravu koja je danas
jako važno sredstvo komuniciranja.Mobitel.
Čekala je nekakav znak od njega.Nije stizao...
Počela se pitati zašto je zaljubljena u to izdajničko
pseto?Nakon svih tih njegovih riječi trebala se
osjećati potpuno poraženo i zgaženo.Duboko
unutar tako se i osjećala,ali njena hladna vanjština
to nije odavala.Napokon se i on jednom u
životu mogao osjećati superiorno.Zgazio je iako
možda toga uopće nije bio svjestan.Stalno razmišlja
o njegovim rječima.Zar zaista izgleda ka jebeni narkoman?
Zar zaista zvuči i ponaša se ka ušlagirana osoba kad je
istinski sretna?Pa kad realno pogleda to je vrlo moguće
jer trenutci sreće kod nje su iznimna rijetkost.Jebeno je
patila.Više joj nije bilo važno ništa.Ako već izgleda i ponaša
se poput narkomana zašto da to i ne postane?
Zašto da se ne uništi do kraja,pa da napokon budu u pravu?
Sve je polagano prelazilo u igru sa vlastitim mislima.
Ugasila je svijetlo,legla i nastavila buljiti u prazno slijepo se
nadajući da će stic nekakva vijest od njega.
Na kraju sve biva ispraznim nadanjima i
razmišljanja nesuđene narkomanke.
Post je objavljen 28.11.2005. u 09:12 sati.