I "službeno" je jučer započelo predbožićno razdoblje u kojem ćemo preko radijskih valova često slušati stari hit Band Aida "Znaju li oni da je božićno vrijeme". Zamišljamo i vidimo gladnu djecu u Africi, onda nam napamet dolaze siromašna djeca u Trećem svijetu, a ne vidimo da sličnih primjera ima na dohvat oka. Sjetim se samo svog djetinjstva. Tek što sam se rodio, vodio se neki spor oko stanarskog prava, u kojem su moji roditelji izgubili, pa smo bili deložirani na ulicu. Onako kauč, ormar, dječji krevetić posred glavnoga trga. Bili smo vijest u novinama. Grad nam je dao jednu štalicu (doslovno!) na kraju grada, koju su moji lijepo uredili, ali tamo nismo imali ni vode ni wc-a. Mama je odlazila na jednu hladnu pipu, stotinjak metara od mjesta stanovanja. Zimi bi se pipa smrzla, pa je odlazila u susjedstvo po vode. Mene bi stavili u autobus, pa kod bake na kupanje. Po aktualnim zakonima vjerojatno bi me socijalni radnici zbog neuvjetnosti uputili u neku ustanovu. Samo je stari radio i to ono, udarničke treće smjene i slično, a od male plaće trećinu je morao davati za alimentaciju djetetu iz prvoga braka. U takvu životu događalo se da sam pitao djecu kakva su im to ofarbana jaja, a oni su mislili da se zafrkavam. Pa Uskrs je! Ti nemaš jaja i šunku?! Mama šta je to Uskrs, pitao sam? Za Božić se išlo u školu gdje su svi pokazali što su dobili. Ja sam samo zujao kao bumbar. Sjećam se tadašnjih rođendana. Jednom sam, dijete od devet godina, dobio cvijeće, jednu čokoladu, naranču i mali autić. Mislio sam da je cijeli svijet moj. Volio sam odlaziti kod prijatelja koji je uvijek imao bombone u zdjelici i punu košaru voća. I onda, stari je dobio jednu poslovnu ponudu. Sjećam se da su moji dugo vijećali i hvala Bogu pristali. Bio je to za njega posao snova. Zaposlila se i stara, a zbog loših uvjeta života dobili smo od te sjajne tvrtke novi stan. Imam wc u kući i mogu popiti vode kad hoću. I taman kad smo naučili živjeti kao sav normalan svijet došao je rat. To je priča za sebe. Otete najbolje godine života. Sad je sve na svome mjestu. Roditelji mi sada uživaju život, a ja obitelj kojoj ništa ne manjka, dapače. Zato se veselim Božiću više nego je to uobičajeno. Kao da želim nadoknaditi propušteno. Igram se sa svojim djetetom,a ponekad sam djetinjastiji od njega. Drago mi je što je moj stari onomad prihvatio ponudu, jer je ta jedna odluka promijenila naš život. Jedna odluka, svaki trenutak i svaki dan možemo promijeniti svoj život. Treba imati hrabrosti. Bio sam ponosan kad mi je jedan poznanik rekao - a to su tvoji starci? Ja mislio da su oni neki hiperbogataši iz visokog društva, tako izgledaju." A vode nismo imali. Hvala stari! Budite hrabri već danas!