Sjedili smo skriveni u grmlju. Borove iglice su nas pokušavale pronaći jer smo im sakrili palice za golf. Držala si me za ruku. Dva grma dalje u nečijoj maternici se rađao novi život. SX 8. Nije te smetala moja zamazana majca, kao ni to da smo se vidjli tek prvi put iako smo se i predobro znali. Sad ili nikad. Sad. Mislio sam kako bi predivno bilo zamrznuti ovaj trenutak pa da ga netko stavi na svoj desktop. Tvoje oči su grijale cijeli park. Nije snježilo.
Post je objavljen 27.11.2005. u 21:34 sati.