bilo je to jedan od najljepših joj dana...bila je kraj nekoga koga je voljela,kraj nekoga tko ju je volio...
bila je točno tamo gdje je željela biti...opet kao i nekada...
neki novi dečki su opet svirali neke stare,njihove pjesme,kao nekada kraj obale mora,sada na mjestu koje im je postalo drugi dom...
bili se sretni,zagrljeni,sjedili su,pjevali i slušali dobro poznate stvari, originalno,ali predobro odsvirane, bili su sretni što su tamo...
nije mogla vjerovati da joj se konačno ostvarila jedna od najvećih želja,da se vrate neka stara vremena puna bezbrižnosti,puna uživanja jedno kraj drugoga i puna uživanja u glazbi,koju je poslije njega najviše voljela...
ali ni ona nije mogla znati,da koliko god dobro bilo, ipak ima nešto tužno u svemu tome...
tužno jer se sve to događalo prerijetko,jer su oni premladi, ali prestari...jer su bili preozbiljni i previše u nekim svojim problemima...da bi imali više ovakvih preljepih noči...da bi imali više lijepe stvarnosti,nego neostvarenih snova...
tužno,jer nije znala kada će ponovo biti tako...a toliko je to željela...
Post je objavljen 27.11.2005. u 19:07 sati.