Kako umjetnik postane klasikom ? Čitao sam nedavno, Tina su doslovno do kraja života neke kolege smatrale običnom pijandurom. Ovaj Richter, s njim već po ne znam koji put ilustriram post, se nije puno protivio da ga za života (još je živ), proglase legendom, slično je bilo s hrvatskim (namjerno neću reći našim) Krležom. I Matvejeviću očito godi što ga je tamo neki smiješni "pjesnik Mile" tužio i sad mu, Matvejeviću, svi komplimentiraju. Za Tadijanovića su već baš svi zaboravili njegov nekorektan odnos prema nekim pjesnicima, koji zu barem pola koplja, po mom mišljenju, bili bolji od njega. Nadživio ih je, lol. Sad se piše povijest novog vala u našim prostorima, Igor Mirković, kao prvi, jednostavno je ignorirao riječku scenu i dobio pregršt pohvala. Samo je pitanje dana kad će netko pisati povijest hrvatskog bloga, meni je odavno eutanazirani halterego.blog.hr bio jednostavno neprejebiv. I fućka mi se za one koji nisu čuli prvi album od riječkih "parafa", njihova greška, što reče Valter, prljavci su bili šminkeri u usporedbi s njima...
Post je objavljen 27.11.2005. u 18:40 sati.