Overblow je u osnovi savijeni ton pri izdahu u poljima 1, 4, 5, 6, a overdraw je savijeni ton na udah u poljima 7, 9, 10. Razlog zbog kojeg se overdraw ne smatra savijenim tonom je taj što se savijanjem tona dobije niži ton a kod overdrawa savijeni ton iskoči na viši za tri polutona.
Kod overblowa se pri savijanju na izdah prvo aktivira perce izdaha ali overblow ton proizvede zapravo perce udaha koje se aktivira i digne ton za tri polutona. Overblow se može odsvirati na prvih šest polja ali je najčešći u poljima 1, 4, 5, i 6, dok je overdraw potreban samo u poljima 7, 9, i 10.
Princip sviranja overblowa je gotovo isti kao i kod savijanja a svrha ove tehnike je sviranje tonova koji nedostaju u standardnoj diatonskoj ljestvici a nemogu se dobiti bendanjem tj. običnim savijanjem.
Pronalaskom overblow i overdraw tonova upotpunit ćete kromatsku skalu na diatonskoj harmonici a ako svirate u 2. poziciji najviše će biti od koristi 6. overblow. Kako je overblow dosta nestabilan, teško ga je dugo zadržati pa ga mnogi pri sviranju koriste kao prijelazni ton.
Hohner i Hering modeli se najviše preporučuju za ovu tehniku jer istočnjački modeli (Lee Oscar, Huang, Suzuki…) imaju šira i tanja perca koja se deformiraju pod pritiskom savijanja.
Howard Levy je majstor overblow tehnike i prvi koji je experimentirao i našao tonove koji nedostaju te ih upotrijebio u svojim ranim snimkama još 1927., pa pokušajte nabaviti neke njegove snimke. Više o overblowu možete saznati na ovoj stranici koja se specijalno bavi ovom tehnikom.
Post je objavljen 27.11.2005. u 15:56 sati.