Da je svakome njegova muka najveća pokazuje i primjer presuda protiv Predraga Matvejevića i novinarke Novog lista. Nije sporno da se radi o skandaloznim presudama, već o ne srazmijeru medijskog prostora posvećenom tim presudama i ostalim skandaloznim stvarima u ovoj državi.
Novinari su se osjetili ugroženima i već se tjednima konstantno piše o tim presudama i vrši se pritisak na ministarstvo pravosuđa da se promijeni zakon, ali i pritisak na suce da prestanu s takvom praksom.
A što je s drugim obespravljenim građanima ove države?
Što je sa 7000 obespravljenih obitelji koje su imale nesreću da se igrom slučaja nađu u nekad nacionaliziranim stanovima? Dok su drugi nosioci stanarskih prava, pa čak i pojedinci u nacionaliziranim stanovima (mahom političari) dobili pravo otkupa takvih stanova za otprilike 10% tržišne vrijednosti, 7000 obitelji diskriminirano je već 9 godina. Zašto se o njima ne piše tjednima i tjednima?
Što je sa pulskim braniteljima koji unatoč potpisanim gardijskim ugovorima još uvijek nisu stambeno zbrinuti unatoč potpisanim govorima. Oni su svoj posao odradili, obranili su zemlju, a ta zemlja im se nije odužila. Sigurno pulski branitelji nisu jedini. Zašto se o njima ne piše tjednima i tjednima?
Što je sa tisućama i tisućama radnika koji su odradili pošteno svoj posao, a poslodavac ih nikad nije isplatio. To je kršenje elementarnih ljudskih prava. Zašto se o njima ne piše tjednima i tjednima?
Što je sa skandaloznom obustavom postupka protiv Miroslava Kutle, čovjeka koji je upropastio Slobodnu dalmaciju pod blagoslovom Franje Tuđmana. Zašto se o toj odluci ne piše tjednima i tjednima?
Post je objavljen 27.11.2005. u 11:24 sati.