Bojim se priznati javno. Pogled mi je spusten. Tekstura tepisona je gruba.Glupa sam sama sebi , pa se jedim. Bjesnim. Kada se pokoji slog zaleti ka glasnicama, brzo pregrizem jezik. Od sraha da ne zaustim. Necujan bol i natecene oci ulaze u kadar. Naslanjam dlan na grudi i nastavljam disati kroz nos. Stiscem usne. Celjust mi trne. Na jeftinom papiru se poznati povjeravaju novinarima. Kazu Nesigurna sam, a ja znam da lazu. Sarmiraju javnost i vec osluskuju aplauz sto nadolazi iz daljina.
Nesigurna osoba to nikada ne bi priznala. Ne bi se usudila otkriti tu dugorocnu tajnu. Od svega najvise se boji bas te osobine . Ona se strasi okoline cak i kada ta ne zna za njenu nesigurnost, a kamoli da ju znaju onakavom kakova stvarno jest.
Sramim se. Puno toga. I sebe. A jos vise njega. Srama. Gnjevna sam sto dopustam djetinjastom osjecaju da me sputava. Ova ispovijed nikada ne bi mogla odzvanjati konkretnim prostorom.Nikada ne bi bila tiskana ispod slika mene u novoj kolekciji popularnog ducana i glasala se iza stakla kioska.
Sram se ostavlja pred tetkama koje postavljaju glupa pitanja. Pred prvom simpatijom I prvim odgovaranjem ispred ploce. U proslosti. On ne pripada svijetu odraslih. Samo nedorasli znaju proziviti tu emociju. Glupe se situacije rjesavaju dozom humora.
Srama se samo moze sramiti. I mrziti ga. Bas kao i samu sebe jer mu dajem parazitskog prostora. Onaj duboki sram koji se ne rjesava glumeci Brigit Jones ili djevojke iz Grada punog Seksa je tabu. Bukti u samoci duse. Pritvorenik u izoliranoj celiji.
Znala sam da mi je nesto vezivalo ruke iza leda. Savijalo pokrete u cvor. Grcilo jezik i bacalo prasinu u oci. Sada znam sto je to sto mi se poput smrada pokislog psa zalijepilo na kozu. Okupali su me kao dijete u kadi sramote i stida. Jer disem polaganije od njihovih zelja. Jer se smijem preglasno i sto ne mogu kontrolirati...ma nisu vise ni bitni Oni
Vidim stetocinu. Koci me. Uhvatla me se i kao katran prosirila se po tijelu. Jest da trljanje i crvenilo pece. I boli. Ali ubrzo cu ogulit taj sloj,svuci se i oprati se. Izici na svjez zrak. Kao iz ljusture. Kao iz kaveza. Iz samoce u tisini.
Suocavate li se vi sa sramotom ? U odredenim situacijama ili bas nikad ?
Post je objavljen 27.11.2005. u 01:46 sati.