Sijeda je žena krišom motrila dječaka. Bio je malo crven u licu jer je cio dan proveo na zraku, ali su mu bile crvene oči kao da je plakao.
Sjedio je šutke za stolom i piljio u tanjur pun grožđa. Onda je rastreseno dohvatio slanik i privukao tanjuru, otkinuo jednu bobu i prismočio u sol.
Stavio je u usta i po izrazu na licu nije se moglo vidjeti prija li mi posoljeno grožđe ili ne prija.
Onda otkine još jednu pa još jednu bobu, uvalja ih u sol i proguta.
-Što to radiš?- ne izdrži teta Vera - Bit će ti zlo, kažem ti ja. Cijeli dan skoro ništa ne jedeš, a onda gutaš slano grožđe. Bit će ti zlo, kažem ti ja.
Dječak samo slegnu ramenima i odgurnu tanjur s grožđem. A onda zamišljeno reče:
-Da, odvratno je.
teta Vera ga je i dalje gotovo uplašeno motrila. Pokušavala je zamisliti što se krije u toj glavi ispod guste crne kose. Da nije vjerovala onom milom dječaku Emilu, najradije bi obasula nećaka stotinama pitanja. Što li je u tom času mislio nećak dok je ovako rastreseno zobao slano grožđe?
Ivan Kušan, Zagonetni dječak.
Ja sam crkla od smijeha kad sam ovo pročitala.
Adios
Post je objavljen 27.11.2005. u 00:39 sati.