u ovom postu na zalost nema slika nego tekstic o dogadajima u protekla dva tjedna oko jedne teme:
ovih dana se pripremam prijaviti da budem ucenica na razmjeni u americi. da zavrsim treci razred tamo. to mi je odmalena bilo na popisu stvari koje zelim i moram ostvariti. i eto, napokon mi se pruzila prilika i grabim je pa sto bude! :D (ovih dana- od ponedjeljka proslog tjedna)
i to sam rekla roditeljima. ukratko to izgleda ovako:
ocekivala sam burniju reakciju, puno uvjeravanja, obecavanja s moje strane i pomalo teskog popustanja s njihove. kad tata rece- u redu. ... samo to? nista vise? ne pitas ni previse detalja? ... samo u redu? -mislim si u sebi. ali prvo pitaj mamu- naravno, nju je uvijek malo teze uvjeriti nego tatu.
prijavljujem se za ucenicu na razmjeni.
(nije me shvatila ozbiljno)
pa ozbiljno mislim.
- ona je uvijek ta koja pita za sve detalje u vezi toga pa je slijedilo objasnjavanje, odgovaranje, zapisivanje pitanja koja cu pitati Mi koja je vec bila na razmjeni. i veli ako svi ti uvjeti budu u redu, moze.
pricam s Mi o detaljima (inace Mi jejedna od osoba koje su na mojoj listi ljudima kojima se divim i hocu ugledati+ imamo dosta zajednickog! :D) i sve razjasnimo- nemas se sto brinuti, ja sam isto otisla, pa sto bude i bilo mi je super.
provjerim jos jednom s tatom- ma ja sam po prirodi avanturist, mene nemas sto uvjeravati. da sam i ja imao prilike, i ja bi, ali nisam, pa sad evo tebi prilika.
i vele- u redu.
u skoli recem Mm- ajoooj, zasto? :( mislim, drago mi je zbog tebe, ali zao mi je sto te nece biti. - samo se prijavljujem, ne znam ni hoce li me primiti! :(- da, i JT zeli na razmjenu u englesku
onda joj recem za ovaj program na koji se prijavljujem i prijavljujemo se! ha!
lovimo po skoli profesore za dvije preporuke, razrednika za kopiju svjedodzbe, profu iz engleskog za jednu od preporuka i ispravak prijevoda svjedodzbe, a razred nas pita- jeste se prijavile?! s pomalo tuznim izrazom.
cim netko iz razreda sazna- :((( zastoo? ma daj nemojte ici :( ... ali ipak hocu da prodete za vas, ali ... :(
i 100% idete u usa, uk? - ma tek se samo prijavljujemo, nadamo se da ce nas izabrati, ali ne znamo.
i jos uz to rasprava na engleskom- ucimo lekciju "studying abroad"- the lesson is called studying abroad, and we have a student who wants to go studying abroad, correct, Apple? :D- yes... - so why don't you tell the class more about it?- ok...
imam drag razred, volim svoj razred i drago mi je da su pomalo tuzni sto postoji mogucnost da nas nece biti iduce godine. drago mi je da imam i jos jednu istomisljenicu u razredu, zabavnije je prijavljivati se udvoje :D
ali me iznenadilo koliko ljudi zapravo to NE zeli ni pod koju cijenu:
da imas prilike poci u ameriku ili englesku na godinu dana na razmjenu, bi li posla/ao?
i 100% ih je odgovorilo NE
razlozi:
ne zelim van
ne volim engleski
ne znam engleski
ne volim ameriku
ne volim englesku
ne mogu bez mame
ne mogu bez obitelji
ne zelim zivjeti sam
... to je godinu dana, jesi poludila?!
zasto bi?
jednostavno ne
neeeeeeeeeeeema sanse
komentar mog tate: ima onih kojih je strah mrdnut iz svog sela (za neke slucajeve se da upravo to reci i nista vise...)
... :/
vas odgovor na pitanje?
ali ima i onih koji kazu da je to bas super
a svim najdrazi dio je: da mozemo birati koje cemo predmete imati.
tako dode jedan mali naknadno se raspitati vise o toj razmjeni nakon sto je cuo za to i ja mu malo opisem kakvi uvjeti bi ga kao cekali u internatu u engleskoj- a ipak ne, previse je samostalno za mene *rolling eyes* ... ja bi radije maturirao u engleskoj... (op.a. ?!? pa zar ti nije presamostalno?!)
idu mi na zivce ljudi koji stalno moraju ovisiti o drugima, daj si rasirite svoja krila i poletite malo sami... :/
ja o ovom sanjam od malih nogu, jos prije navrsene 10. godine. i sad mi se pruzila takva prilika koju bi jednostavno bilo debilno odbiti i ako ne pokusam zauvijek cu se pitati- sto bi bilo da sam.... ovako cu bar znati na cemu sam.
s engleskim se druzim na "ti", cak s nadimcima! :P volim engleski
konkurencija je velika, prijavljuje ih se od 500-1000 koliko sam cula, od toga ih samo 5 ide u ameriku, a u englesku isto 5
bili bi u privatnoj skoli i internatu, u americkoj obitelji/domu
mislila sam da bi bio problem sad nadoplacivati 1500$ ili 600 funti, ali akd malo bolje razmislim, nije to nikakav problem, jako mala investicija za dobiti puuuuuuuuuno vise! :)
moram napisati esej ne kraci do 5000 rijeci o sebi, svojim interesima i razlozima prijave. to je najtezi dio za sad. navijajte da to dobro napisem! :D
Post je objavljen 26.11.2005. u 22:20 sati.