Eto, bar je jedan od nas petorice bio na jednoj radionici. To je davno bilo obećano, a sad je i ostvareno.
Moja bolja polovica i ja odlučismo ... u početnu grupu. :-)) Je, Nataša je jazz-danceu već ... podosta godina, plesač koji je prošao sva moguća natjecanja (uključujući svjetska) i pedagog je u svom Studiju. Ja glazbenik u Bandi koja je postigla to što je postigla.
Ali u početnu, pa ćemo drugi put na sljedeći nivo. :-)
Prvo - Crvena bailadora vodi 20-minutno zagrijavanje.
Nataša je tu doma, to je lagano skakutanje za nju, ali moje prepone, moji mišići, sav taj moj lokomotorni sklop škripi, šušti, puca, vrišti "Hej, jesi normalan, šta je ovo?". Sam sam si kriv - kondicija mi je totalna banana. Ruke su OK, ali sve to niže kuka .... ajoj. :-)
Nakon toga kreće školica: merengue, cha-cha-cha, pa salsa u tri dijela od po sat vremena.
Osnovni, atras, cucaracha, okret desni, okret lijevi, suzy-que, cross-body, okret ...
Je, bilo nam je lakše nego ostalima i možda smo mogli i u napredinju, no nije nam žao što smo bili među početnicima. Nama je nedostajalo samo to da vidimo kako i kuda sa nogama i rukama, no na naprednijem bi se očekivalo da to znamo, a mi nismo znali. Sad znamo. Pa ćemo drugi put u naprednije.
Utiske glede organizacije smo napisali na upitnicima, no ono što bih ovdje napisao jest: ja nikada, da sam instruktor, ne bih radio bez glazbe. Čak ni dok objašnjavam - tada bi netko, zadužen za to, stišao glazbu, no ona se mora non-stop vrtjeti. Ako se objašnjava - u pozadini, ako se vježba - u prvom planu, ali za nas koji nismo rođeni tamo negdje ... ona mora ući u uho. Zato je nama dvoma bilo lako shvatiti što i gdje. To je ono što se vidi ne samo ovdje, nego i na ostalim radionicama i tečajevima. Treba polaznike naučiti slušati, naučiti čuti. Tada će znati gdje su CLAVE (= ključ) - one vode i nas glazbenike i vas plesače.
To je isto ono što nas je Cacique tesao i tjerao slušati i što nas je dovelo na nivo na kojem jesmo.
I još nam treba - kad ih budemo čuli i kad ih nitko ne upotrebljava, radilo se o sonu ili rumbi ili nečem trećem, tad ćemo moći reći " mi smo 100 % u cubani", jer one spajaju i razrješuju sve - bilo ton, bilo pokret.
Eto, to sam imao za primijetiti.
A ono što je bitno za Bandu - bilo je zgodno slušati dvije polaznice, koje su sjedile kraj mene čekajući početak radionice, kako pričaju o party-u u "Plazi" i o našoj svirci. Nisu skužile tko sam, no ime Bande su znale, dopadalo im se to i ... da skratim, spremaju se sa ostatkom društva doći u četvrtak.
Lijepo, to je to. Godi mi, a godilo bi i ostalima iz Bande, kad čujem o dobrom provodu na našim svirkama. To nam je cilj.
A sad koktel Aspirin + C-vitamin.
Salud, mi buenos salseros y otros. :-)
Post je objavljen 26.11.2005. u 22:15 sati.