Marketing
Zivili Human League!
Zima. Ah, nema nista ljepse. Svi se vesele, svi ijucu, ojkaju, ocijukaju, stajaznastasvene. Ljudi se grle, ljube. Ulicama prolaze mlade i prelijepe djeve u prozirnim pastelnim haljinama... Errrr, moram prestati jer ovo nicemu ne vodi. Sto htjedoh reci jest da jucer navecer prisustvovah ulicnoj veselici pod nazivom Lamb's Conduit Street Winter Festival. U toj ulici nam je i lokalni pub zvan The Lamb koji servira najbolje zimsko pivo ikad: Winter Warmer. No, ijopet, ovo nije poanta.
Love Action!
Nego, taj zimski festival jest narodski kvazi dernek kad se ulica ispuni svakojakim standovima za krkanje i pijenje, sveopcom veselica muzikom i atmosferom. Nema veze sto je ledara od otprilike 100 na sat. Vesele se i stari (na primjer, ja) i mladi (na primjer, kolegica 8 godina mladja od mene). Kao, idemo poslije posla malo vidjet sta se desava. Reko', moze, jerbo gle cuda, sutra (odnosno danas) ne radim. Poput muverina muvale smo se tamo-amo jerbo prvo sto htjedosmo ubost bijase to toplo glogovo vino. Iako, ja sam se poput magneta odjednom nasla kod odojka na raznju koji se dijelio u ciabatti sa salatom od po 3 i po' funte. Oliti kako to ovdje kazu hog roast. Stadoh u red i brojah u sebi da ne iskocim iz svoje koze cekajuci. Ah. Odojak i vino, sasvim ne losa kombinacija.
Onda se kolegica bila nameracila na paellu koje vise nije bilo. Ali se kuhala nova. Pa je kolegica rekla da se nikamo ne mice dok ne bude gotovo, da bude prva na redu. I besramno je ocijukala s kuharom. Ja sam se samo srusila na obliznju stolicu sa vinom i odojkom, dok sam istovremeno cudila da mi i nije toliko hladno koliko mi se u prvi mah cinilo. I nesto mrmljala sebi u bradu da ce se Vincent Gallo pojaviti kad-tad.
The Lebanon!
Nakon nekog vremena primijetila sam da sam na neki cudnovato-osebujni nacin izlila pola case po svijetlom kaputu mi. To me je ucinilo izuzetno veselom jer su te tamno crvene mlje upotpunile moj hobo-pijandursko-izilicki izgled do kraja. What the hell pomislih i nastavih dalje. Oliti If you can't beat them, join them. Krkajuci paellu i odojak sjetno buljismo u izuzetno skupe stanove u toj ulici i nadasmo se da ccemo i mi jednom moce tako se sepiriti. Moze, reko', ti kao Mrs Jon Bon Jovi, ja kao prilog sa strane Vincent Gallo-u. Da, bit ce da ce stvarno bit tako.
Lamb's Conduit Street
Nakon nekog vremena izgubih uvid u tadasnjost. Ali mi bijase izuzetno toplo, ukljucujuci i toplo oko srca. U pijanom agregatnom stanju odlucih objasnit kolegici sto je to khaki na jednom od talijanskih standova. Ali se izblamirah nevidjeno pa na kraju odustah. Da me oraspolozi kolegica se odjednom pojavi sa citavom plasticnom casom napola napunjenom limoncellom. Seljaci su oni koji to probaju i kazu, ah, pa nije tako ni lose. Zlo i apsolutno naopako. Obje noge oduzese mi se istovremeno. Znam da je jos tu onda bila u igri neka konverzacija o njezinom bivsem ("bastard!"), nekoj neslanoj sms sali u vezi ponovog uhicenja pedofila Gary Glittera u Vijetnamu, da je nazivala sestru par puta, a u medjuvremenu ja dovrsih limoncello i jedva stajah na nogama. I poceh frfljat. E, kad se frfljanje desi zna se koliko je sati. Boze sacuvaj!
Bijase vrijeme da se za pripidzinu krene. Zlo i nevidjeno naopako. Cak odoh i na VeCe na vlaku. Trijezna to ne bih napravila ni mrtva ni mljevena. A ovako... Doteturah do kuce i sramih se same sebe. Strpah se brze-bolje u krpe da se ne gledam vise 'vakva (ali ne prije nego umocih veliku zlicu u teglu Nutelle, za bolji sanak). Ih, ic' pit sa ljudima koji su mladji od mene! Metuzalem vs. Mladost. I limoncello, boze sacuvaj, aj, da je barem bila kakva rakija da kazes, a ovako, osjecam se ko neki puckoskolac. I tako zavrsi jos jedan akcijski dan u zivotu mome.
Mamurluk se najbolje lijeci downloadanjem Human League pjesama sa iTunes. To su remek-djela sirnate industrije. Keep Feeling Fascination! Ne treba mi rasol. Jos.
U slijedecoj epizodi: moj gejpeder i ja, plus oxfordski biskup. Grizite nokte.
Post je objavljen 26.11.2005. u 12:35 sati.