sinoc sam se naglo probudila,jednostavno sam osijecala da se moram dignut i poc do prozora.pogledala sam vanka i vidila da je noc,nije mi bilo jasno...na zavjesi je visio mali covjeculjak.bio je mrsav i imao je krila,bio je velicine malog prsta ali mi se nekako cinio visok-mozda za svoju vrstu.cudno sam ga pogledala,mislim da je vidio strah u mojim ocima.prstom kojeg sam postepeno ispravljala krenula sam dotaknut to cudno bice,nije mu bilo jasno ali nije bjezao.tri puta sam ga bocnula,nije se puno pomaknuo,samo je promijenio izraz lica,postalo je nekako tuzno,kao da me zali,kao da zali moju znatizelju.nisam se ljutila na njega,bas naprotiv-uzela sam ga u ruke i priblizila svom licu.nasmijao mi se nevinim i iskrenim osmijehom.htjela sam ga zadrzati za sebe,htjela sam da bude samo moj.zamisljala sam kako mu govorim sve,kako se zajedno smijemo i zajedno placemo...priblizila sam ga srcu,ali bila sam tako glupa-slomila sam mu krilo!to malo,krhko krilo koje me tako fasciniralo....tu prestaje to nase divno prijateljsto!pretvorio se u sjajni prah i nestao.
ujutro me mama pitala zasto sam setala po sobi i s kim sam pricala,nista mi nije jasno...
-zoom-
Post je objavljen 26.11.2005. u 08:32 sati.