Marketing
RODA
Zaklepetala je
U očaju.
Povila je kljun.
Krila su joj zalupala,zaokružila je
Nad krovom,u noći svadbenoj-a bez njega.
Mjesec je bio pun.Srebrn je bio put,čistiji od snijega.
Čekala je.Ptica bijela.Došao nije.
Dolje lanac zazveči i negdje,daleko,psi laju.
Ona je bdjela.I kružila nad dvorištem
U noći srebrnoj.
Opustio je krov.Prorijedilo se gnijezdo.
Vjetrovi dunuše s ravni
I jednu po jednu vlat
S ležaja otkinuše.Dotle je ptica
Preko Tanganjika
Letjela u tuzi za zavičajem.
I šesnaest puta obnovilo se gnijezdo.Čekao je log.
A on je onu zimu
Ležao blizu,za kamarom na strnjaku,
Kamo je pao,noseći tane pijanog lovca.
Našla ga nije.
Šesnaest puta vukao ju jezakon pređa
Uz zelenu crtu drevnog Nila,krila nosila nad Sudanom
I Zambezijem,a ona je,bez utjehe,žudjela za rodnom Slavonijom.
I povratkom.
Sedamnaesti put ona se vraćala.Bilo je praskozorje.
Nije još sunce pozlatilo orah,niti je čordar zatulio po goveda.
Doletjela je.Na čađavoj slami domaćeg dimnjaka
Opustila je bijela,dugačka krila.
Zlatko Tomičić
Post je objavljen 26.11.2005. u 01:09 sati.