Kažu da je maslina genetski savršena biljka. Besmrtna. To saznanje vezano uz nju mi je oduvijek bilo fantastično. Svaka joj čast, međutim, ja je ne volim brati. Dosadan posao, onako jednu po jednu moraš brati njene plodove, u nedogled...
Dakle, upravo sam se vratio sa Hvara, iz mojih polja maslinika. Plodna godina. Čak i previše. Naprotiv, neki već lude od branja jer je sezona vanserijska. Jedna lijepa promjena se dogodila u odnosu na protekle godine, a vezana je uz stil branja, baš iz razloga tog overdrivea ploda, mada i on ima svoje nedostatke. Naime, ovogodišnji općeprihvaćeni stil branja kod mnogih domaćinstava je struganje prepunih grančica masline na veliki razvučeni najlon koji leži na zemlji. Takav način branja je vrlo brz, posebno ako si stimuliran kao ja, no, on nosi dodatno čišćenje što mi je ipak lakše palo jer smo ga radili uz peć u toploj prostoriji doma.
A kako sam ja to bio stimuliran? Na playeru (np) su u jutarnjim satima i već pred kraj posla svih ovih dana svirali albumi Opeth: Still Life i Ghost Reveries, koji me je doslovno razvaljivao jer je briljantan u svakom pogledu, te atmosferični biseri Anatheme: Judgment i A Natural Disaster. U tim razdobljima sam bio produktivan, slikovito rečeno vozio s treće brzine u četvrtu i obratno, dok apsolutnu rasturačinu maslinki i svih njenih srodnika u četvrtoj i petoj brzini, dakle, stadij iznimne produktivnosti, se događao za vrijeme The Rise Of Brutality - Hatebreeda i Live In A Dive - Sick Of It All. Za onoga koji zna o čemu pričam, dodatna objašnjenja su suvišna. ;-)
Post je objavljen 25.11.2005. u 18:45 sati.