Birtijašili smo tu večer opako. Ničim izazvana srijeda, turneja 4 skakaonice. Jarun, Staglišće, Rudeš, Remiza. Vraćanje korijenima. Sjedili smo u lokalnom, sasvim pristojno natočeni. Jura, Beli i ja. Iz zvučnika je zavijal Van Morrison, ja sam bil pomalo umoran, od cuge jasno, ne valjda od posla. Jura je nekaj pričal kak ga jebe žena, ja ga baš nisam slušal, Beli i tak ne čuje dobro, pa mu je najbolja publika bil stari Blaž za stolom do našeg. U nekom trenutku je Blaž odlučil podijelit par pametnih savjeta o ženama, i Jura i on su postali najbolji frendovi za tu večer. Ja sam gledal dvije klinke za šankom, kak se smiju konobarevim forama, uvijek istim za različite djevojčice. Razmišljal sam kak sam star, kak mi se i dalje diže na 17 let stare curice i kak bu se vjerojatno uvijek dizal. Al ušel ne bu više nikad. Sigurno ne u nekaj kaj je duplo mlađe. Majku mu, di su otišla ta vremena?
Nisam bil nekaj raspoložen. Jebalo me sto stvari, ko kak me i nekad prije jebalo sto stvari, al nekad sam se znal zapit i bolil me kurac kaj bu sutra. A sad mi je bilo bitno. Ne znam, fakat ne znam zakaj, bil sam nadrkan preko svake mjere, Jura i Blaž su mi išli na kurac, Beli je svako malo urlal da mu ponove kaj su rekli, i on mi je išel na kurac. Pozval sam još jednu rundu. I za Blaža. Počel se zahvaljivat, vrlo profinjeno, kak to već rade stari iskusni pijanci, al samo sam odmahnul rukom i trznul pivu.
Vani je bilo dost friško, prozori su se zamaglili i nisam baš videl kaj se dešava na cesti. Volim gledat kak ljudi prolaze. Idu negdje, nisu me dotakli baš ničim, samo su prošli. To je scenario koji mi je drag. Al nije uvijek tako. Nekad ti se neko, obično žensko, zavuče negdje oko mozga, pa bi najradije sve poslal u kurac i ne izlazil iz birtije. A sa svakom novom pivom, umjesto da odjebu, stisnu se čvršće uz mene, ne daju mi disat. Bil sam grdo sjeban, pa sam naručil i pelinkovac.
Zalutanovići su tip ljudi koji se nađu u kvartu iz nekog razloga pa zalutaju u najbližu biritju. Većinom su ok ekipa, sjednu, popiju svoju cugu, plate i odu. Dvojica koja su ušla su mi bila grdo antipatična. Imal sam onaj filing kad vidiš nekog, nije prozboril ni riječi, ne poznaš ga, al nekak ti digne živac istog trena. Bez razloga. Samo kaj sam imal neki filing. Šugavi znam, al jebi ga. Jedan ličil na njezinog tipa. Ok je izgledal, onak dobro se držal, zgodan tip, dobro obučen, sa zlatnom čukom, srednji ili viši management. Frend isti ko i on, ko da si ih kloniral. Bili su dobro raspoloženi i pozvali rundu za birtiju. Naručil sam si pivu. Nisam im nazdravil, bolil me kurac.
Večer se polako otezala, mi smo bili sve pijaniji, kratki s pljugama, sve u svemu bilo je vrijeme za krenut doma. Blaž je hrkal naslonjen na stol ko i svaku večer u ovo doba, Jura je zašuti i buljil u zamagljeni prostor, a Beli mi je po milijunti pijani put pokušaval objasnit da ga ne jebe to kaj slabo čuje i da nema šanse da bu on fural aparat. Ak mu neko ima kaj bitno za reć nek priča glasnije. Zalutanovići za šankom su pokušavali prodavat fore curicama, al nemreš ti komada s Remize sam tak zašprehat. Čak je i konobar odustal, nakon kaj su popile više od njega i nisu popustile ni milimetra. Vrijeme je bilo krenut, pa sam otišel do wc-a popišat se. Nemreš z punim mjehurom krenut doma. Kad sam izašel i došel do šanka platit sve kaj smo popili, a vjerojatno i ono kaj nismo. A onda je zalutanović, i to baš onaj “njezin”, odlučil probat jednu od klinki štipnut za dupe, pa mu je mala opalila zidarku. Ovaj se nekaj narogušil i podignul ruku.
Mrzim to. Iskreno mrzim. Mrzim tipove koji su u stanju udarit žensko. Mogel je to napravit malo kasnije. Došel bi doma pijan i sve bi bilo u redu. Al nije. Pa sam ga potegnul. Onak sa strane, pijano i nekoordinirano, više sam ga okrznul nego kaj sam ga lupil. Okrenul se prema meni. Onda sam ga ponovo videl. Bil je isti, isti ko i onaj njezin. Djeloval je zbunjeno. Možda ju uopće nije htel lupit. Možda se htel obranit od novog šamara. Al meni je to bilo nebitno. Bubnul sam ga posred face pa je pao na pod. Njegov frend je počel urlat. Beli i Jura su bili u sekundi kraj nas pa se smiril. Dignul je ruke, kao, sve je ok, ne bum se mješal. Prepal se jadan, a nije znal da su ova dvojica dotrčali da me maknu. Potegnul sam onog drugog nogom dok je ležal na podu, kurvinski, bezobrazno, nisam previše razmišljal.
Vratil sam se za stol i potegnul dobar gutljaj pive. Konobar je dizal onog tipa s poda, bil je sav krvav. Frend mu je pomagal, pa su otišli u wc oprat ga. Beli je došel do mene. Pogledal me polupijano, kak samo Beli zna, pijan ko čep, a u očima vidiš da i dalje sve kuži. Čudan tip.
- Koj ti je bog?
- Ma niš. Fali mi. Nabijem je na kurac.
- O čemu ti? Niš te ne kužim.
- Nabijem je na kurac. – ponovio sam glasnije, gotovo se derući.
Beli je slegnul ramenima, pa je sjel za stol. Kužil je jako dobro, samo nije znal kaj bi mi rekel. Ja sam se umotal u jaknu i kenul doma. Vani je bilo šljiva, malo me olizala hladnoća, ono triježnjenje koje će trajati samo par sekundi, prije nego me alkohol opet uzme pod svoje, pa sam skužil kakvu sam glupost napravil. I zakaj.
Kurva, pomislil sam. Tak je lakše. Ak se uvjerim da je prokleta kurva. A znal sam dobro da nije.
Post je objavljen 25.11.2005. u 18:10 sati.