prošla je
još jedna od mnogih
sa svojim crvenim očima
od nespavanja ili vampirluka
sa čvrsto stisnutom kavom
u izblijedjelim rukama.
Jutarnje buđenje
spada u neke nove fantazije,
a sve što noć nudi
odavno je kupljeno
i preprodano kao svaka smrt
zapakirana u celofan.
Zaboravih na svirku gitare
što zvuči kao violina
i na ovaj mjesec
na koji svake godine
iznova zavijam.
Prošla je
još jedna od mnogih
i privukla sekundu razmišljanja
što me na trenutak odmakla
od svih.
Nemam više krvi za ispiti,
suši sam od baruta
i dilam davno otkrivene stihove
negdje između noći
i buđenja.
Post je objavljen 25.11.2005. u 10:35 sati.