9. turnir go-sekcije O.Š. 'Eugena Kumičića' Velika Gorica – 24. 11. 2005.
U školama je pravilo mogućih slobodnih učionica za vannastavne aktivnosti ovisno o redoslijedu čišćenja istih. Često ne pamtim, koje učionice su na redu koji tjedan, jer konačno odlazim i u više škola. Često moram pitati tetu čistačicu: 'Gdje smo danas?'. I one se mjenjaju prema tjednima kako se i turnusi mijenjaju, pa često znam strane i po dežurnoj čistaćici, pa je dovoljno i da vidim koja čisti, da bi znao u kojoj smo učionici. Ovaj tjedan smo u Kumičiću u učionici prvoga razreda, s niskim klupama i stolicama. Ujedno je to tjedan kada manje djece dolazi na go. Tu su obično oni koji uvijek dolaze.
Igralo se atari-go na pločama 9x9 po dvije partije s protivnikom uz broj zarobljenih prema kategoriji igrača. Sistem odabira protivnika je bio u prvom satu svak sa svakim, a u drugom po švicarskom sistemu.
Pogledajmo sada konačni redoslijed:
1. Lovro Pavlaković 25. kyu, 16 bodova 2. Stjepan Borovec 4. interna kategorija, 10 bodova 3. Vlatko Slipac 2. interna kategorija, 7 bodova 4. Manuel Pejak 3. interna kategorija, 6 bodova 5. Marko Jurić 3. interna kategorija, 5 bodova i sos 75 6. Iva Miković 2. interna kategorija, 5 bodova i sos 56 7. Matea Borovec 2. interna kategorija, bez bodova
Nove kategorije: 5. interna kategorija: Stjepan Borovec Grobotek
3. interna kategorija: Vlatko Slipac
Došavši u školu nailazim na Lovru. Mirno stoji uz stakleni zid pored vrata dijela škole za niže rezrede. Poseban je to dječarac. Odlazi često u svoj svijet. Tako malen, a već nalazi mjesta samo njemu znana, na kojima je svijet iz mašte. 'Bok Lovro!', prekidam ga u samo njemu znanoj ljepoti. Širi se osmjeh otkrivajući posebno naznačene zubiće prema naprijed. Uz tu radost susreta, to je ljepota. I počne Lovro pričom iz svoga svijeta; pričom o zajedništvu djece za očuvanje snijega. Prihvatim priču i podjelim s njim nekoliko trenutaka mašte. Ako ozbiljnije krene u ovu igru, naći će ogromna polja ljepote, jer go to pruža.
Ulazimo u učionicu, gdje još učiteljica prvoga razreda nije ni dnevnik odnijela, ali uz njenu suglasnost. Kratak razgovor s učiteljicom. Priča mi o roditeljima i djeci, o odgoju, o zaštiti djeteta, pa i bez obzira na procjenu krivnje. Djevojčica grize drugu djecu, a roditelji je brane. A, tko brani ugriznuto dijete? Nitko nije kriv, a svi se brane od nas samih. Odgajao sam četvero i znam o ćemu se radi. Znam za sljepilo, kada se brani svoje. Kažem ja učiteljici: 'Nisu djeca kriva. Trebalo bi roditelje odgajati.' Pitam se gdje smo kao društvo i kako plivati i razuzdanoj bujici?
Neko vrijeme bijesmo Lovro i ja i krenuli mi s jednom partijom na prostor na 13x13 ploči. Pokazujem mu kako treba gledati za vidjeti ono što je važno i lijepo, kad dolazi u učionicu grupa. Uletješe kao vjetar. Prekidamo Lovro i ja. Složimo ostatak garnitura časkom i upisujem ih u tablicu u rokovniku. Kreće igra šestoro njih. Pišem rezultate, biram protivnike narednih kola i sve to tako dok ne odigraše svak sa svakim. I bilo je kako to i najčešće bude. I bez obzira na najveći zadatak po broju zarobljenih Lovro pobjeđuje u svim partijama.
Igrali smo prvi dio tijekom prvog od dva školska sata i to svak sa svakim. Potom igram s četvoricom istovremeno za učenje. I ne stigavši završiti, zvoni za novi školski sat. Svi odlaze po Mateu, koja je imala prethodni sat nastave. Dolazi ona, pa odlazi nekako nervozno. Ima neki problem. Odlaze ostali opet po nju. Matea ide u osmi, i starija je od svih njih, ali je tu kao sestra Stjepanova. Krećemo na drugi dio bez nje. Igramo nastavak po švicarskom sistemu, susretima protivnika koji su već u prvom dijelu igrali međusobno.
Matea na kratko dolazi i neće igrati, ali traži da joj pustim brata Stjepana, da joj uradi neku uslugu. Pitam ja: 'Kakovu uslugu?' Kaže da bi on pogodio nekoga koji je nju udario. Stjepan je borben, to znam, ali zar to koristiti na takav način. Ne puštam ga. Matei nekako krivo. Znaju oni da je Mladen popustljiv i puno toga dozvoljava, ali nisu znali, da Mladen ne podržava ono što nije dobro. Sjedi ona sada u razredu i vidjevši, da sve što joj se zbivalo maloprije, nije sjelo na tlo razvoja daljnjega. Odlučuje igrati i ulazi tek u poslijednje kolo igre.
Stjepan ponovo pokazuje da se na njega mora računati. Osvojio je drugo mjesto i prelazi u jaču 5. internu kategoriju. Vlatko je krenuo odlično, pa izgubivši od Lovre malo stade. Puno me puta pitao: 'Mogu li ja osvojiti diplomu?' Sve za diplomu. Kazujem mu da to ovisi samo o njemu i o njegovoj igri i rezultatima. Mijenja radost u nezadovoljstvo i obrnuto. Čak i zaboravlja na igru pod pritiskom sebe samoga, za osvajanje diplome. Ošla energija u neke druge slike. Ipak je uspio osvojiti plavu diplomu, koja slijedi za treće osvojeno mjesto. Napreduje u 3. internu kategoriju.
Manuel je četvrti. Marko peti, a Iva šesta. Matea uz samo jedan susret i nije mogla biti bolja od sedmog mjesta.
Slijedeći četvrtak nastavljamo u Kumičiću.
bl. Muradenu