Prosječni čitatelj, kada se susretne s ovakvim izrazom, preskoči ga jer mu je na prvi pogled nerazumljiv, zar ne? Prosječni čitatelj površan je čitatelj što se za vas, dragi MOJI čitatelji, nikako ne može reći. Sama činjenica da ste redovni i transparentni (ovaj izraz morao sam negdje ubaciti, zbog guglanja raz'mete?) na ovom blogu govori u prilog tezi da vi znate detektirati kvalitetu.
A o čemu je zapravo riječ?
Ova gore "črčkarija" zapravo je komrimirana hamletovska dilema "To be or not to be" koju su smislili britanski studenti a cilj ovakog sažimanja zapravo je težnja da se maksimalno skrate poruke koje se mogu poslati SMS-om.
Općenito, pojavom i razvojem Interneta i mobilne telefonije, jezik je sve više kraćen, sakaćen a danas ta tendencija poprima već zabrinjavajuće razmjere. Ono što je u početku rađeno u svrhu jednostavnije i lakše komunikacije, danas je gotovo postalo pravilo. Kratice koje su se nekad pravile zbog brzine, današnjoj generaciji postaju pravilo. Rečenice duže od par riječi nepogrešivo otkrivaju "filozofa" koji ešli čita knjige. Ej knjige?!?
"Ma to ti je onaj debil što mu tri dana treba da objasni lektiru. Kloni se njega, idemo na Internet".
A ovako zvuči "Proces" u verziji srbijanskih srednjoškolaca:
Tipa uvate drotovi bez razloga i njajkaju ga kroz celu knjigu i na kraju ga rasture do koske.
Evo još nekoliko primjera tih briljantnih umova: