Rodila petero djece. Nije ishodila ni za jedno dijete papir. Djeca nisu imala imena do škole. Ja ne mogu vjerovati. Mačiči kad se okote u mom dvorištu dobiju ime, da ne govorim o psima, a čak ime dobije i koja kokoš. One lijepe i posebne. Ma realno sve.
Kao muž joj nije dao. Kome danas netko nešto može zabraniti. Ako si stvarno naumio otići ćeš na policiju kad je isti na sajmu. Gdje je naš socijalni rad. Kako su djeca uopće išla u školu. Učitelji, pedagozi gdje ste Vi bili. Kakva je to majka koja ne zna i ne želi svojo djeci omogućiti ime i prezime. Sad na cesti. Umire. A ne krivim polusestru što ulazi u kuću. Ako ih nije priznao moj otac, pa zašto bih ja. Doista zašto bi ona...Ili bi.
Moja je majka se tak razljutila jutros na sve napisano i kad sam joj ja rekla da je ne bi mijenjala ni za što, pitala me što bi bilo da te dopala takva. Nemam pojma, ali vjerojatno bi ja sama išla po svoje papire.
Što su radili susjedi. Konkretno moja je susjeda za jednu nemoćnu staricu u svom najbližem okruženju izborila dom. Da se žena ne smrzne preko zime. Ta susjeda ima oko šezdeset godina. Što li to govori da su ovi od šezdeset solidarniji i humaniji od oovih od četrdeset ili od ovih od dvadeset.
Inside informacije: Plivi tako dobro ide da pakira lijek protiv raka od jednog slovenskog proizvođača koji je navodno vrlo opasan i po radnike same. Rade to u skafanderu. Vlastitite proizvode spakira za tri dana. Da i ne smiju potrošiti ni centimetar više ljepljive trake.
A firma koja je imala požar je onima koji su ga zgasili i riskirali svoj život dala nula kuna. Hvalevrijedno.
Gospodine Željko Čoviću kamo ste to odveli Plivu. A lijep Vam je stan preko puta Esplanade.
U glede strategije Core Business. Bila je to samo moda u devedesetim. Isto tako je mnogo firmi ostalo i poslovalo drugačije. Buffetu nije padalo na pamet da je primijeni. Znate Copy Paste nije baš uvijek i za svakoga. Zamislite u današnje vrijeme razmišljati svojom glavom.
O užasa i grozote. Ili ići protiv oficijelnih teorija i dokazanih iskustava stručnjaka MMF ili famoznih revizorskih društava.Enron živijo.
Mislim stvarno. Mislim i iza toga stojim da bi moja mama koja nema nikakvog formalnog obrazovanja (osim tri razreda srednje kemijske) bolje vodila i Plivu i....ja znam da je pitam za savjet glede mog businessa i zamislite žena je u pravu, a ja završila ekonomski fakultet i dvije godine magisterija, jer posao je posao, a business je business, umijeće ratovanja, preživljavanja ili ....Od mnogih visoko obrazovanih koji su ionako dobrim dijelom svoje magisterije prepisali (čast iznimkama) ili masovno citirali druge (valjda da se vidi da znaju svačije mišljenje, a što su sami doprinijeli ?????. Ali tako volim one koji su uvjereni da su gurui u pravo. Da su njihovi profesori u pravu, i da je Don Brown u pravu.
I zato čitam svog prijatelja jer zamislite on misli svojom glavom. I zarađuje, i još znanje besplatno dijeli s nama. Ma svaka čast. A tamo s njim još polemiziraju. A ni blog ne vode.
....Savjet primjenjiv svima. Neki problemi su rješivi tek i samo onda kad se izađe iz okvira. A ljudi izaći izvan okvira nije jednostavno. I ne može svatko. Jer u jednom momentu treba odbaciti sve što znate i poslušati nekog drugoga. Koji je možda po Vašem mišljenju inferiorniji od Vas. No na dugi rok....A neke stvari isključivo i po pravilima službe i struke.
Jučer sam opet shoppingirala u DM. Sad mi je posebno gušt ući u taj dućan kad znam da prodavačica ima 5000 kuna plaće. Doista. Ona može živjeti od svog rada. Svaka čast.
E da "prijatelju", šišam te za jedno sedamdeset blogova, i Loptica se pojavljuje više nego ti s imenom i prezimenom. Mrak tebe ne šišam...Ionako si pametniji. A bome ni mnoge druge.
Post je objavljen 25.11.2005. u 09:22 sati.