Bio sam sinoć u jednom ugodnom društvu ljudi pametnijih od mene. Jedna je gospođa rekla kako je vikendom hvata velika depresija i kako si ne može pomoći. Druga je pak rekla da je razlog tome tzv. depresija nedjelje. "Nedjeljom se u svijetu događa najviše samoubojstava", rekla je. Malo smo se vrtili svi u krug, svak sa nekim savjetom, ali žena nije bila zadovoljna onim "rješenjima" koja su joj nuđena ili kao izlaz ili kao razlog za vikendašku depru. Onda je Goldy ponudio svoja razmišljanja. Tijekom tjedna, imamo svoje rituale, odlazaka i dolazaka na posao, redovitih obaveza, u kojima ne stignemo razmišljati o sebi i svom životu. U miru vikenda promišljamo o svemu i kad vidimo gdje smo, najčešće dođe do depresije. Dakle samo tada postajemo svjesni svoga života. Ako je tako, zar "spavamo" preostalih pet dana, zar tako prespavamo cijeli život i onda kada odemo u mirovinu hvata nas panika da je najbolje iza nas i da smo mogli biti i pametniji. Svakoga dana trebamo naći prostor za sebe, za promišljanje o svemu. U taj prostor ne smije nitko. Kada, tako promišljajući, postanemo svjesni svega što nam se događa, onda nas ta svjesnost može pokrenuti na akciju i na poboljšanje života koji nam je vikendom donosio samo depresiju. Ako želiš u životu nešto što sada nemaš, onda moraš učiniti nešto što do sada nisi radio.
Post je objavljen 25.11.2005. u 08:42 sati.