Kako baš nisam u toku tokova o tome što se zbiva u Hrvatskoj, tako me zakašnjelo iznenadila vijest/blog Borisa Becka o tome da je "Ježeva kućica" po drugi put (?) izbačena iz HR školske lektire.
Ako me pamćenje dobro služi, prvi se put to dogodilo u vrijeme ratne histerije - što ne opravdava, ali barem objašnjava glupost kao takvu.
Danas, deset godina nakon okončanja ratnih operacija, doista ne razumijem po čemu bi "Ježeva kućica" vrijeđala, omaložavala ili ne-daj-Bože, ugrožavala hrvatsku nejač.
Ježeva kućica je pravo malo remek-djelo; jedna topla, šarena priča na koju djeca reagiraju već generacijama. Ćopić ju je napisao 1948. i doista ne vidim ni jedan pameti dostojan razlog da se ovaj klasik dječje književnosti zaobiđe u školskom programu.
O motivima akademika Babića (koji je, po Becku, odgovoran za odluku o Ježurkovom uklanjanju iz lektire) mogu samo spekulirati.
Knjižicu je napisao Srbin.
(I to, ni manje ni više, nego depresivni bosanski Srbin koji je život okončao bacivši se s mosta).
Gadan argument.
Po logici stvari, ako sutra Srbin izumi lijek protiv raka debelog crijeva, vrli će ga hrvatski medicinari izbaciti s farmako-lista. Nećemo liječiti hrvatski puk srpskom umotvorinom. Neće hrvatska djeca čitati dobru srpsku književnost. Bolje da gledaju poštene hrvatske sapunice na HTV-u.
Srpski jezik?
Jezično je Ježurka Ježić deset puta bliži hrvatskom književnom standardu nego malom Šumadincu, pa čak i Beograđaninu.
A Ćopićev 'hrvatski' zilion puta ispravniji od onog što ga često čujemo s nacionalne dalekovidnice.
Ćopić je bio komunist.
Pa bilo je i barem 70% odraslih Hrvata do momenta naglog obraćenja na drevnu vjeru katoličku koja misteriozno uzima maha 1990/1991. Da ne spominjem prvog hrvatskog predsjednika.
Poruka "Ježeve kućice" u suprotnosti je sa svjetonazorom koji želimo prenijeti našoj djeci.
Pa jebateled, Hrvatski bi Sabor trebao ići kod Ježurke na instrukcije po pitanju domoljublja i nacionalnog ponosa!
Srbin u lektiri vrijeđa osjećaje roditelja.
Pa vrijeđaju ti roditelje i mene, a i ja sam roditelj. I što ćemo sad???
Totalno pomračenje uma.
***
Ipak, najzanimljivije mi je kako Hrvatskom uporno pale i žare uskogrudni nemaštoviti bigoti čije administrativne odluke okrljaštuju, osiromašuju i omeđuju kulturu ovog naroda.
Za razliku od naših 'arhineprijatelja' Srba, čiji imperijalni impuls naprosto prima i usvaja sve što je vrijedno, bez obzira dolazilo to iz Hrvatske ili Makedonije, te 'to nešto' kroz generaciju-dvije didžestira i ispljune natrag kao 'svoje', histerični se Hrvati u strahu od nacionalne anihilacije uporno igraju ekskluzive pa i ono što je autentično njihovo odbacuju i kastriraju - jednom riječju (dvjema riječima), sustavno uništavaju.
Tako da izbacivanje jednog "uljeza" iz poduke svetog jezika nacionalnog ne bi trebalo iznenaditi.
Inače, Daćko-Sraćko mi je u teenagersko doba priznao da mu se Ježurka Ježić svojevremeno popeo na vrh glave koliko ga je puta čuo pred spavanje. No, kako je mališa vlasnik pozamašnog EQ-a, shvatio je da u Ježu uživa mama pa se nije bunio.
A sad, samo za društvo u kutu...
NOĆ
Evo i noći,
nad šumom cijelom
nadvi se suton
sa modrim velom.
Promakne samo
leptirić koji
i vjetar noćnik
listove broji.
Utihnu šuma,
nestade graje,
mačaka divljih
oči se sjaje.
Skitnica svitac
svjetiljku pali,
čarobnim sjajem
putanju zali.
A sova huknu
svoj ratni zov:
Drž'te se,
ptice,
počinje lov!
Post je objavljen 24.11.2005. u 22:36 sati.